Naučnici kod obale Sicilije otkrili tri vulkana za koje se prije nije znalo, možda su aktivni
Prema naučnicima, novootkriveni vulkani široki su najmanje 6 km i uzdižu se više od 150 metara iznad okolnog morskog dna. Pridružuju se nizu drugih vulkana koje je 2019. otkrio Nacionalni institut za okeanografiju i eksperimentalnu geofiziku (OGS) u morskom području između Mazara del Vallo u sicilijanskoj pokrajini Trapani i Sciacca, grada u Agrigentu.
“Vjerujemo da je ovo vrlo važno otkriće jer baca svjetlo na neistraženo morsko dno. Mediteranom se plovi tisućljećima, ali, iznenađujuće, znamo vrlo malo o njegovom morskom dnu", rekao je Dario Civile, istraživač na OGS-u koji je sudjelovao u projektu.
Iz OGS-a su saopćili da je kampanja provedena na njemačkom brodu Meteor i dovršena je prije nekoliko dana skeniranjem prethodno neistraženog morskog dna duž Sicilijanskog kanala.
Dodaje se da su istraživači prikupili uzorke stijena, uključujući naslage lave, koje će analizirati u narednim mjesecima.
“Primijetili smo hidrotermalnu aktivnost u tom području, ali još je rano shvatiti jesu li ovi vulkani aktivni. Prvo moramo analizirati njihove stijene i protumačiti seizmičke profile visoke rezolucije dobivene oko njih", rekao je Civile.
Tokom ekspedicije istraživači su također otkrili olupinu broda veličine 100 x 17 metara na dubini od 110 metara na takozvanoj Bezimenskoj obali (Banco Senza Nome) otprilike na pola puta između vulkanskog otoka Linosa i Sicilije.
"Još uvijek ne znamo ništa o ovoj olupini i trenutno je nemoguće ustanoviti od kada datira", reako je Civile.
Ekspediciju na Meteoru proveli su Univerzite na Malti i OGS. U istraživanje su bili uključeni i drugi instituti, uključujući Centar za istraživanje okeana Geomar Helmholtz Kiel (Njemačka); MBARI, Monterey Bay Aquarium Research Institute (SAD); Univerzitet Victoria u Wellingtonu (Novi Zeland); te Univerzitet u Birminghamu, Oxfordu i Edinburghu (UK) i Kielu (Njemačka).
Civile je rekao da su u prošlosti podmorski vulkani na tom specifičnom području jednom eruptirali s pojavom malih otoka. Ponekad su izranjale iz vode i nedugo zatim nestajale u moru.
Dana 18. jula 1831., nekoliko kilometara od nedavnog otkrića, vulkanski otok izbio je na površinu Sredozemnog mora, 30 milja od grada Sciacca.
Ubrzo nakon toga, kapetan Sir Humphrey Le Fleming Senhouse poveo je britansku mornaricu na otok i nazvao ga po prvom lordu admiraliteta, Sir Jamesu Robertu Georgeu Grahamu. Kralj dviju Sicilija, Ferdinand II., bio je bijesan zbog gubitka potencijalno strateške baze i poslao je ratni brod da zamijeni zastavu na otoku.
Francuska grupa također se iskrcala i nazvala ga Giulia, postavljajući scenu za trostrani rat. Međutim, kontroverzi je bilo suđeno da se završi za nekoliko mjeseci. Do decembra 1831. nestao je otok koji su Sicilijanci nazvali Isola Ferdinandea, u čast Ferdinanda II.
U novembru 2000. sicilijanski ronioci postavili su zastavu na ovaj pjenušavi podvodni vulkan kako bi osujetili bilo kakve tvrdnje o britanskom suverenitetu ako ponovno izroni.
