Naučnici otkrili kako su nastale tetovaže kod najstarije evropske mumije Otzija
Vjerovatno najpoznatiji prahistorijski leš na svijetu, Otzijevo tijelo bilo je prekriveno tetovažama, ali do sada naučnika nisu bili sigurni kako su oznake nastale na koži vjerovatno najstarije evropske mumije.
Smatra se da je živio i umro prije otprilike 5.200 godina, Otzi i njegove tetovaže jedini su čvrsti dokaz o ispisivanju tijela tokom evropskog bakrenog doba.
"Među svojim različitim atributima, Ledeni čovjek pokazuje neke od najstarijih očuvanih tetovaža na svijetu, koje se sastoje od šezdeset i jedne oznake ugljičnog pigmenta na njegovom trbuhu, donjem dijelu leđa, potkoljenicama i lijevom zapešću", pišu autori nove studije.
Apstraktne i shematske prirode, ovi se dizajni "sastoje od devetnaest skupina paralelnih ili križnih linearnih oznaka... uglavnom poravnatih s dužom osi tijela."
Istraživači su ih prvi put primijetili nedugo nakon što je Otzi otkriven u ledenjaku u Alpama koji se otapao 1991., te su tetovaže potaknule brojne teorije od kojih nijedna do sada nije bila potvrđena. Na primjer, uglavnom se pretpostavljalo da su oznake napravljene tehnikom reza, pri čemu se koža prvo reže prije nego što se kasnije utrlja pigment.
Primjećujući nedostatak dokaza koji podupiru ovu hipotezu, arheolog Aaron Deter-Wolf iz Odjela za arheologiju Tennesseeja udružio se s tattoo umjetnikom Dannyjem Ridayem kako bi analizirali obrasce iscjeljivanja četiri drevne tehnike tetoviranja. Tokom ovih eksperimenata, Riday se više puta tetovirao pomoću osam različitih alata prije nego što je svoje nove tetovaže usporedio s onima na Otzijevoj koži.
“Među ovim testovima, igla s okom kosti korištena je za subdermalno tetoviranje, vrh ljuskice opsidijana korišten je za tetoviranje uboda, a zasebna ljuskica opsidijana korištena je za urezivanje tetovaža. Bakrena i koštana šila s jednim vrhom korištena su za tetoviranje ručnim ubodima", piše u studiji.
Dokumentirajući karakteristike svake vrste tetovaže kako su zacjeljivale tokom sljedećih šest mjeseci, tim je primijetio da "tetovaže stvorene različitim alatima i tehnikama pokazuju karakteristične fizičke osobine." Na primjer, "Urezane tetovaže pokazuju čvrste, jasne rubove i prepoznatljive repove na jednom ili oba kraja pojedinačnih linija."
Suprotno popularnoj priči, ovi zarezi nisu odgovarali svojstvima Otzijevih tetovaža. Umjesto toga, autori su otkrili da "fizička struktura tetovaža Ledenog čovjeka, uključujući tačkice, širine linija, zaobljene krajeve i difuziju pigmenta duž rubova, sve snažno asocira na tetoviranje uboda pomoću alata za ubod u jednu tačku."
“Od alata testiranih tokom naše eksperimentalne studije, oznake Ledenog čovjeka najpovoljnije su u poređenju s tetovažama napravljenim pomoću koštanog vrha ili bakrenog šila”, pišu naučnici prenosi IFLScience.
Tražeći daljnju potvrdu svojih nalaza u arheološkom zapisu, istraživači objašnjavaju da su bakrena šila među najčešće identificiranim artefaktima iz ovog razdoblja evropske povijesti, posebno u dijelu Alpa koje je Otzi nazvao domom. Tradicionalno se to tumači kao pribor za obradu kože ili tkanje.
Međutim, kao što pokazuje Ridayina nova slika na tijelu, ovi drevni alati možda su se također koristili kao pretpovijesne igle za tetoviranje. Studija je objavljena u European Journal of Archaeology.
