Naučnici razvili izvor energije koji bi mogao omogućiti život u svemiru
Program Artemis američke svemirske agencije NASA ima za cilj napraviti ljudsku bazu na Mjesecu do 2030. godine, a sada je Univerzitet Bangor razvio nuklearne gorive ćelije veličine zrna maka, koje se mogu koristiti za proizvodnju energije potrebne za održavanje života u svemiru.
Profesor Simon Middleburgh, koji radi na pomenutom univerzitetu, rekao je da je posao bio veoma izazovan, ali i zabavan.
Mjesec danas mnogi vide kao "kapiju" Marsa, između ostalog jer sadrži mnogo vrijednih resursa potrebnih za modernu tehnologiju. Stoga bi upravo Mjesec mogao poslužiti kao "odskočna daska" za putovanja na druge planete.
Svemirska tehnologija napreduje velikom brzinom, a BBC je dobio ekskluzivni pristup laboratoriju Instituta za nuklearnu budućnost. Tim s Univerziteta Bangor, koji je svjetski lider u oblasti goriva, radi u saradnji s partnerima među kojim su Rolls-Royce, Svemirska agencija Velike Britanije, NASA i američki Nacionalni laboratorij Los Alamos.
Profesor Middleburgh je kazao da se tim nada da će u potpunosti testirati nuklearno gorivo u narednih nekoliko mjeseci.
Na dijelovima Mjeseca temperature padaju do minus 248 stepeni jer nema atmosferu koja bi zagrijala površinu.
Univerzitet Bangor je glavni "igrač" u potrazi za novim načinom proizvodnje energije i toplote, što je neophodno za održavanje života na Mjesecu. Istraživači su svoju malu nuklearnu gorivu ćeliju pod nazivom Trisofuel poslali partnerima na testiranje.
Trisofuel ćelija bi mogla biti korištena za napajanje mikro nuklearnog generatora koji je proizveo Rolls-Royce. Generator je prenosivi uređaj veličine malog automobila i može se transportovati raketom. Sada će biti potpuno testiran i izložen silama sličnim onim koje se javljaju prilikom lansiranja u svemir, a sve kako bi bio spreman za bazu na Mjesecu 2030. godine.
"Možete ih lansirati u svemir, a uprkos svim silama oni će i dalje funkcionisati sasvim sigurno kada stignu na Mjesec", jasan je bio Middleburgh.
Ranije ovog mjeseca je Indija obavila historijsko meko slijetanje u blizini južnog pola Mjeseca u okviru misije Chandrayaan-3, a jedan od glavnih ciljeva je lov na let na bazi vode, koji bi, kako kažu naučnici, mogao biti ključan za ljudski boravak na lunarnoj površini u budućnosti.
Profesor Middleburgh kaže da je ovaj projekt istakao Univerzitet Bangor na svjetskoj naučnoj mapi.
Naučnici se nadaju da bi se mikro generatori mogli koristiti i na Zemlji, na primjer u zonama pogođenim katastrofama kada nestane električne energije.
Tim radi i na nuklearnom sistemu za pokretanje raketa predvođen profesoricom Phylis Makurunje.
"Veoma je moćan, daje veoma visok potisak koji je potreban raketi. Ovo je veoma važno jer omogućava raketama da stignu do najudaljenijih planeta", izjavila je Makurunje.
Dodala je da bi nova tehnologija uskoro mogla prepoloviti vrijeme putovanja do Marsa.
"S nuklearnim termalnim pogonom, putovanje do Marsa će trajati četiri do šest mjeseci, a trenutno traje devet i više mjeseci", istakla je Makurunje.
