Novo otkriće: Kako bi gladni šišmiši mogli započeti novu epidemiju
U detaljnoj studiji letećih lisica u Australiji, stručnjaci su otkrili da "megašišmiši", koji imaju raspon krila veći od 90 cm, izlučuju mnogo više virusa kada gladuju. U isto vrijeme, njihova potraga za hranom gurnula ih je bliže ljudima i stoci.
Ova kombinacija je postavila pozornicu za porast prelijevanja, gdje patogeni preskaču na druge životinje ili ljude. Razumijevanje pokretača ovih pojava moglo bi pomoći u predviđanju kada će se dogoditi i spriječiti ih prije nego što izazovu epidemije.
Studija se usredotočila na virus Hendra, rijetku respiratornu i neurološke bolest koju prenose šišmiši. Leteći sisavci imaju "nabrijani" imunološki sustav koji im omogućuje koegzistiranje s mnogim opasnim patogenima, uključujući Nipah virus, Marburg i Sars.
Virus Hendra ubije oko 75 posto konja koji se zaraze. Simptomi uključuju pjenasti iscjedak iz nosa, groznicu, poteškoće s disanjem i bjesomučno ponašanje, kao što je neprestano ispijanje vode ili samoranjavanje.
Bolest, koja je prvi put identificirana 1994. u Australiji, također može zaraziti ljude. U prvom slučaju dvije osobe su se zarazile virusom od konja. Od tada je virus Hendra prešao sa šišmiša na konje u otprilike 60 odvojenih slučajeva prelijevanja i zarazio je sedam ljudi, ubivši četvero.
Naučnici u Australiji i Americi proveli su posljednjih 25 godina prikupljajući podatke kako bi bolje razumjeli zašto je točno došlo do ovih prelijevanja. U dva rada objavljena u časopisu Nature and Ecology Letters, tim je otkrio da su se Hendra epidemije pojavile nakon što su leteće lisice imale velike nestašice hrane.
Tipično nomadski šišmiši uveliko se oslanjaju na nektar cvjetova eukaliptusa i spuštaju se na drveće u ogromnim, "živahnim skloništima" kada ono cvate. U godinama kada je ovo cvijeće bilo u izobilju, nisu zabilježeni slučajevi prelijevanja.
Ali krčenje šuma i klimatske promjene znače da drveće proizvodi sve manje i manje cvjetova. To je prisililo leteće lisice da putuju dalje u područja naseljena ljudima kako bi pronašle hranu, gdje dolaze u bliži kontakt s konjima.
"Možemo pretpostaviti da kod sisavaca životinje koje su pod prehrambenim stresom manje mogu kontrolirati viruse i stoga je vjerojatnije da će izbacivati viruse", rekla je za Telegraph prof. Raina Plowright, ekolog za zarazne bolesti sa Sveučilišta Cornell.
Dodala je da se to vjerojatno odnosi i na druge viruse šišmiša – uključujući Nipah, bolest sa stopom smrtnosti do 70 posto.
Otkrića dolaze u trenutku kada se pojavljuju novi detalji koji bi mogli pomoći naučnicima da prate evoluciju Sars-Cov-2 prije nego što je prešao na ljude.
Na One Health Congressu u Singapuru ranije ovog mjeseca, naučnici su predstavili novu analizu koja je otkrila da neki koronavirusi šišmiša dijele zajedničkog pretka sa Sars-Cov-2 još 2016. godine, uspoređujući dijelove genoma koronavirusa.
"Moramo sekvencirati cijeli virusni genom ovih cirkulirajućih virusa šišmiša, a ne samo njegove sićušne dijelove,jer oni stalno mutiraju i rekombiniraju se", istakao je prof. Joel Wertheim, evolucijski biolog sa Sveučilišta Kalifornija San Diego i koautor knjige analizu.
"Ako ne sekvencioniramo male dijelove ovih genoma virusa šišmiša, mogli bismo propustiti važne dijelove koji otkrivaju pretpovijest Sars-CoV-2", dodao je prof. Wertheim.
