Polarnim medvjedima prijeti veći rizik od bolesti zbog zagrijavanja Arktika
U istraživanju koja je dala naznake o tome kako bolest polarnih medvjeda može biti povezana s gubitkom leda, naučnici su ispitali uzorke krvi medvjeda u Čukotskom moru između Aljaske i Rusije.
Oni su analizirali podatke koji su prikupljani između 1987. i 1994. godine, a potom su prikupili i proučili uzorke tri desetljeća kasnije, odnosno između 2008. i 2017. godine.
Istraživači su ustanovili da je značajno više novijih uzoraka krvi sadržavalo hemijske signale da su medvjedi bili zaraženi jednim od pet virusa, bakterija ili parazita.
Na osnovu uzoraka krvi je teško ustanoviti kako je to utjecalo na fizičko zdravlje medvjeda, no dr. Karyn Rode iz Američkog geološkog zavoda je rekla da je to pokazalo promjene u cijelom arktičkom ekosistemu.
Istraživači su testirali šest različitih patogena, viruse, bakterije ili parazite koji su primarno povezani s kopnenim životinjama, ali su zabilježeni ranije kod morskih životinja uključujući vrste koje love polarni medvjedi.
Istraživanje je pokrilo tri desetljeća, kada je došlo do značajnog gubitka morskog leda i povećane upotrebe zemljišta.
"Željeli smo znati da li se izloženost promijenila, posebno za neke od ovih patogena za koje smatramo da su primarno orijentisani na kopno", rekla je Rode.
Pet patogena, kako se zajednički nazivaju uzročnici bolesti, koji su postali češći kod polarnih medvjeda, zapravo su dva parazita koja uzrokuju toksoplazmozu i neosporu, dvije vrste bakterija koje uzrokuju zečju groznicu i brucelozu te virus koji uzrokuje pseću kugu.
"Medvjedi su generalno prilično otporni na bolesti. Nije tipično da to utječe na populaciju medvjeda, no smatram da naglašava da se stvari na Arktiku mijenjaju", dodala je ona.
U svijetu živi oko 26.000 polarnih medvjeda. Većina je u Kanadi, no ima ih u SAD-u, Rusiji, Norveškoj i na Grenlandu. Nalaze se na listi ranjivih ili ugroženih vrsta, a klimatske promjene su ključni faktor u padu njihovog broja.
Odrasli medvjed može biti dug oko tri metra i težak gotovo 600 kilograma. Polarni medvjedi imaju izražen njuh te mogu "namirisati" plijen udaljen i do 16 kilometara. Dobri su plivači te su uočeni i 100 kilometara od obale. Mogu plivati brzinom do 10 km/h.
U SAD-u se smatraju ugroženom vrstom, a problem je kontinuirani gubitak leda koji im služi kao platforma za lov na morski plijen.
Prethodna istraživanja obavljena pomoću ogrlica s kamerama su pokazala da medvjedi koji provedu više od godine na kopnu, kada nema dostupnog leda s kojeg mogu loviti, oni zapravo ne mogu unijeti dovoljno kalorija.
