Tim holandskih naučnika izvršio je eksperiment na tehnološkom univerzitetu Delft, uspjevši dokazati da dva udaljena objekta (elektroni) mogu simultano "komunicirati" bez obzira na udaljenost. Ovakvo ponašanje elementarnih čestica Einstein je smatrao nemogućim, pa je dobar dio života proveo pokušavajući objasniti problem na neki od njemu prihvatljivih načina.
Sve je, naravno, bilo u potpunosti neuspješno. Za razliku od njega, većina naučnika pretpostavljalo je da među elektronima ipak postoji izvjesna povezanost koja omogućava da dva objekta simultano "komuniciraju", tj. da utiču jedan na drugog bez obzira na udaljenost, prepreke pa čak i vrijeme.
Njihova nadanja navodno su potvrđena u holandskom eksperimentu gdje su naučnici postavili dva usamljena elektrona na udaljenost od 1.300 metara. Kako se tvrdi, jasna povezanost dvije čestice bila je očigledna, tj. elektroni imaju osobinu koja im omogućava da instantno utiču jedan na drugog.
"Ovo je bio prelijep i genijalan eksperiment koji će pomoći da cijela kvantna mehanika dobije novi vjetar u leđa", rekao je David Kaiser sa MIT-a.
Fizičar Leonard Susskind sa Stanforda jednako je impesioniran eksperimentom koji prema njegovom mišljenju predstavlja značajan korak unaprijed kada je u pitanju kvantna mehanika.
Kvantna povezanost čestica, uprošteno rečeno, manifestuje se kod "uparenih" elektrona gdje jedan od njih reaguje na promjenu stanja drugog. Za to vrijeme, iako se to tako čini, ona ne narušava brzinu svjetlosti, tj. brzinu kretanja tijela bez mase ili talasa kroz prostor-vrijeme.
Ovaj fenomen je ipak daleko od riješenog problema koji je, opet, dio polja fizike koji se još uvijek ne uklapa sa prirodnim zakonima koji djeluju na velika tijela. Ukoliko je kvantna povezanost potvrđena, to ne znači da eksperimenti prestaju. Naprotiv, sada je red na naučnoj zajednici da ponavlja i kopira holandski test kako bi se otklonila svaka sumnja u njegov rezultat.
