Profesori iz Tuzle se bave rijetkom granom fizike na osnovu koje je nastao GPS uređaj
Vedad Pašić i Elvis Baraković profesori su na Prirodno-matematičkom fakultetu u Tuzli, a već duži niz godina se bave područjem proširenih ili alternativnih teorija gravitacije, što zapravo predstavlja nastavak rada koji je početkom 20. stoljeća započeo Albert Einstein, sa svojom općom teorijom relativnosti. Eksperimentalno je dokazana kao ona koja doista jeste relevantna za opisivanje svega u Svemiru, posebno gravitacionih interakcija.
"Mi radimo sa matematičkog aspekta, što uopće nije neobično jer na kraju matematika i fizika imaju svoj zajednički korijen, samo što su jednostavno postale prevelike kao nauke, kako bi se svi mogli baviti jednom, ali i drugom. Jako je važno da imamo priliku baviti se stvarima o kojima možemo slobodno razgovarati sa kolegama koji su sa višeg teorijskog, odnosno matematičkog, ali i sa onima koji su više u praktičnom, odnosno eksperimentalnom i fizičkom polju", kaže Pašić na početku razgovora za Klix.ba.
Za naučnike je veoma važno da uvijek vode računa o svojoj društvenoj odgovornosti. Nauka je dugotrajan proces, a veoma rijetko proizvede nešto što će sutradan biti svima dostupno i korisno.
Od naučne fantastike do realnosti
Stvari koje su prije 100 godina bile u domenu naučne fantastike danas nosimo u unutar svojih džepova ili mobilnih uređaja. Naime, zahvaljujući relativističkoj astrofizici, kojom se bave tuzlanski profesori, današnji život čovjeka je olakšan, u kontekstu njegovog kretanja i lociranja jer je na osnovu nje nastao svima dobro znani GPS uređaj.
"Teorija relativiteta se između ostalog bavi i stvarima kao što su prostor i vrijeme. Između ostalog, bez ove vrste fizike ne bi postojao ni GPS uređaj. Kada god otvorite Google Maps ili neki drugi GPS program, svi sateliti koji se nalaze u visokoj orbiti iznad Zemlje ne bi bili precizni ukoliko nisu prilagođeni relativističkim podacima. Dakle, da je drugačije, svakoga dana bi vaš GPS uređaj griješio za 24 kilometra. Najprostije rečeno – na osnovu trenutne lokacije sutradan biste bili u Lukavcu, a prekosutra u Gračanici", pojašnjava Pašić.
Shodno nauci, danas se nalazimo i na pragu kvantnog računarstva, odnosno uvođenja kvantnih računara u praksi, koji bi u potpunosti zamijenili dosadašnji princip rada kompjutera kroz poluprovodničke strukture.
"U Evropskoj uniji, posebno u razvijenijim zemljama poput Švicarske, Njemačke, Francuske i Italije, industrije zasnovane na fizici sada su druga grana privrede, odmah nakon finansija i bankarstva. Da biste došli do tog stadija mora se uložiti izuzetno mnogo sredstava za opremu, ali i edukaciju te stimulaciju mladih ljudi. Nažalost, u našem društvu je još uvijek percepcija da studiranjem i izučavanjem fundamentalnih nauka kao što su matematika, fizika, hemija i biologija, dobijate jedinu predodređenost u karijernom smislu, a to je da se samo možete baviti nastavničkim radom. Uz svo dužno poštovanje, to odavno nije činjenica i praksa", naglašava Pašić.
Teorija relativiteta ima fundamentalni problem, jer je skupa sa kvantnom mehanikom, međusobno nekompatibilna. Tuzlanski profesori kroz svoj naučni rad pokušavaju doći do kvantizacije gravitacije, odnosno da teorija relativiteta i kvantna mehanika budu međusobno vezane.
"Nauka je veliki pomak u tome napravila prije nekoliko godina, kada je došlo do otkrića gravitacionih talasa. Na kraju krajeva za to je i dodijeljena Nobelova nagrada, a u budućnosti ćemo naprimjer moći svoje telekomunikacije unaprijediti neusporedivo sa ovim što imamo danas, a da se ne govori o brzini putovanja i svim ostalim aspketima, posebno u smislu računarstva", nastavlja Pašić.
Satisfakciju u radu mu prije svega daje spoznaja da je ova grana nauke primjenjiva u praksi. Nada se da će jednu od tih primjena dočekati za vrijeme svoga života, istaknuvši da se relativnost primarno bavi stvarima koje su na velikim skalama, prave velika gravitaciona polja, a tiču se zvijezda, galaksija, crnih rupa...
Značaj prepoznat i u svijetu
Značaj tuzlanskih profesora prepoznat je i u svijetu, a Pašićev rad nagrađen je jedinim izborom iz BiH za člana organizacionog odbora svjetske konferencije "Marcel Grossmann", koja će biti realizirana u julu iduće godine u Pekingu. Konferencija se održava od 1975. godine, a nazvana je po najboljem srednjoškolskom drugu Alberta Einsteina od kojeg je imao veliku pomoć u svom naučnom radu.
"Konferencija uključuje između pet i sedam hiljada naučnika iz cijeloga svijeta, a ona slavi vezu između teorijskog, odnosno matematičkog i primjenjenog, odnosno fizike. Prvi put sam učestvovao kao doktorant 2005. godine, a nakon toga sam skupa sa kolegom Elvisom Barakovićem ponovio učešće 2014. Mi ćemo sada otvoriti vrata za BiH, posebno u kontekstu davanja mogućnosti mladim kolegama koji idu sa nama da prezentiraju svoj rad te da pokažemo da i u našoj maloj zemlji postoje ljudi koji se bave vrhunskom naukom", nadovezuje se Pašić.
Na kraju našeg razgovora Pašić kaže da mladi naučnici imaju prednost ukoliko se zaposle na nekom od univerziteta jer tada dobijaju sigurnost u smislu egzistencije, uz posvećenost naučno-istraživačkom radu. Međutim, problem je minornih izdvajanja iz budžeta za naučno-istraživački rad.
"U proteklom periodu to je povećano u Tuzlanskom i Sarajevskom kantonu, ali je žalosno da je naš naučno-istraživački rad na kantonalnom nivou. To su stvari koje bi se trebale podići na entitetski, a posebno bi bilo poželjno da budu na državnom nivou. Nažalost, politička konstrukcija nam je takva da je to zasad nemoguće", smatra Pašić.
Ukoliko želimo da imamo zdravo društvo neophodno je da investiramo mnogo više jer svi ekonomski pokazatelji govore da svaki dolar uložen u nauku dugoročno predstavlja vraćanje 20 dolara u budžet svake države ili institucije koja novac uloži. Pašić zaključuje da je to dugotrajan proces koji ne ovisi od izbornog perioda, već onoga koliko uložite.
