Zaslužnost za otkriće uzimaju naučnici opservatorije LIGO (Laser Interferometer Gravitational-Wave Observator) koja se nalazi u SAD-u, a koju čine naučnici iz 15 država svijeta i velika mašina sastavljena od skupocjene opreme koja kreira, a potom mjeri promjene u osjetljivim laserskim zracima.
Upravo promjene koje se mogu primijetiti među laserskim zracima kreiranim u dvije udaljene stanice (Hanford i Livingston) donijele su potvrdu o postojanju gravitacijskih talasa. Pod dva snopa se šalju duž dvije duge cijevi u stanicama koje čine slovo "L", a prilikom njihovog povratka mjere se razlike koje mogu uzrokovati samo sile nošene gravitacijskim talasima. Nakon toga se porede razlike između Hanforda i Livingstona kako bi se utvrdila brzina talasa koja je jednaka brzini svjetlosti.
Specifični talasi mogu se objasniti analogijom talasa na površini vode. Pošto objekti u našem svemiru krive prostor i vrijeme, Einstein je predvidio da se iskrivljenje u intervalima poput talasa može desiti ukoliko dođe do dovoljno snažne interakcije dva masiva tijela kao što su zvijezde pulsari ili dvije crne rupe. Prilikom njihovog sudara dolazi do kreiranja talasa kao što bacanje kamenčića u vodu kreira talase na njenoj površini.
Tako su naučnici sa LIGO-a jučer potvrdili detekciju talasa koje su kreirale dvije crne rupe udaljene od Zemlje 1,3 milijarde svjetlosnih godina.
Da bi sve bilo zanimljivije, naučnici su dobijene informacije pretvorili u zvuk kako bi svijet mogao prvi put "čuti gravitaciju", odnosno njene talase.
Potraga za gravitacionim talasima nije samo bazirana na htijenju potvrde teorije opće relativnosti Alberta Einsteina, već i na otvaranju nove ere u istraživanju svemira upravo putem gravitacionih talasa. Time će čovječanstvo dobiti novi pogled na svemir koji se do sada mogao posmatrati samo uz pomoć elektromagnetne radijacije ili svjetlosti.
