Samo 57 kompanija povezano je sa 80 posto emisija stakleničkih plinova od 2016. godine
Ova moćna grupa državnih korporacija i multinacionalnih kompanija u vlasništvu dioničara vodeći su pokretači klimatske krize, prema Carbon Majors Database, koju su sastavili svjetski poznati istraživači.
Iako su vlade u Parizu obećale smanjenje stakleničkih plinova, analiza otkriva da je većina megaproizvođača povećala proizvodnju fosilnih goriva i povezanih emisija u sedam godina nakon tog klimatskog sporazuma, u poređenju sa sedam godina prije.
U bazi podataka 122 najveća svjetska historijska zagađivača klime, istraživači su otkrili da je 65 posto državnih subjekata i 55 posto kompanija u privatnom sektoru povećalo proizvodnju.
Tokom ovog perioda, najveći doprinos emisijama u vlasništvu investitora bio je ExxonMobil iz Sjedinjenih Američkih Država, koji je bio povezan sa 3,6 gigatona CO2 tokom sedam godina, ili 1,4 posto globalnog ukupnog iznosa. Blizu iza su bili Shell, BP, Chevron i TotalEnergies, od kojih je svaki bio povezan sa najmanje 1 posto globalnih emisija.
Najupečatljiviji trend, međutim, bio je nagli rast emisija u vezi sa državnim i javnim proizvođačima, posebno u azijskom sektoru uglja.
Ova ekspanzija, koja se od tada nastavlja, je u suprotnosti sa oštrim upozorenjem Međunarodne agencije za energiju da se ne mogu otvoriti nova naftna i plinska polja ako svijet želi ostati u sigurnim granicama globalnog zagrijavanja. Klimatski naučnici kažu da se globalne temperature brzo približavaju nižem pariškom cilju od 1,5 stepeni iznad predindustrijske ere, sa potencijalno strašnim posljedicama za ljude i ostatak prirode.
"Moralno je za osudu da kompanije nastave da šire istraživanje i proizvodnju ugljeničnih goriva, suočene sa saznanjem već decenijama da su njihovi proizvodi štetni. Ne krivite potrošače koji su bili primorani da se oslanjaju na naftu i gas zbog vladinog zarobljavanja od strane naftnih i gasnih kompanija", rekao je Richard Heede, koji je osnovao skup podataka Carbon Majors 2013.
Istraživanje Carbon Majors pomoglo je da se promijeni narativ o odgovornosti za klimatsku krizu raspodjelom emisija na subjekte koji profitiraju od vađenja fosilnih goriva iz zemlje, a ne na pojedince koji ih kasnije spaljuju i ispuštaju u obliku emisija.
Ova studija koja je u toku citirana je u tužbama o klimatskim promjenama i bila je osnova za Guardianovu seriju za 2019., Zagađivači, koja je navela i osramotila 20 kompanija iza trećine svih emisija ugljika.
Baza podataka je sada ažurirana i ponovo je pokrenuta u četvrtak na posebnoj web stranici za javni pristup, čiji je domaćin InfluenceMap.
Uključuje upečatljivo poređenje između dugoročnih trendova emisija iz 1854. i novijih dešavanja od Pariskog sporazuma iz 2016. godine.
Istorijski podaci obuhvataju 122 subjekta koji su povezani sa 72% svih emisija fosilnih goriva i cementa CO2 od početka industrijske revolucije, što iznosi 1.421 gigatona.
U ovoj dugoročnoj analizi, kineska državna proizvodnja uglja čini 14 posto istorijskog globalnog CO2, što je daleko najveći udio u bazi podataka. Ovo je više nego dvostruko više od udjela bivšeg Sovjetskog Saveza, koji je na drugom mjestu, i više od tri puta veći od udjela Saudi Aramca, koji je na trećem mjestu.
