Sarajevski laboratorij radi na proizvodnji "novog zlata" za kojeg se domaći privrednici već interesuju
Uglavnom je povezan s ugljikom, tvoreći plin metan ili druge spojeve, te kisikom, tvoreći vodu kao najzastupljeniju tekućinu na Zemlji. Vodik nije primarni izvor energije, već je prijenosnik energije, što se odnosi i na električnu energiju. To znači da se vodik mora proizvoditi hemijskim procesom, a, osim iz vode, može se proizvoditi i iz plina, uglja i obnovljivih izvora energije.
Proizvodnja vodika
Ensar Mulaosmanović, direktor CNT-a koji je ustanova Ministarstva privrede Kantona Sarajevo, ukazao je da se vodik proizvodi u elektrolizeru, napomenuvši na ono što je trenutno najveći nedostatak vodika, a to je da je njegova proizvodnja skupa.
"Elektrolizer proizvodi vodik, a onda goriva ćelija iz vodika proizvodi struju. Katalizator unutar tih elemenata je hemijski dio vodika koji je jako važan. Najbolji materijal za taj proces je platina, ali je ona vrlo skupa. Zbog toga se na sve načine nastoji doći do materijala koji je jeftiniji, a koji ima iste ili bolje karakteristike od platine", obrazložio je.
Postoji crni, sivi, plavi i zeleni vodik, a cilj CNT-a je upravo zeleni vodik koji se dobija iz obnovljivih izvora energije. Shodno tome, kako je Mulaosmanović izjavio za Klix.ba, smatra da Bosna i Hercegovina ima ogromne potencijale za proizvodnju zelenog vodika jer je bogata vodom, suncem i vjetrom.
Ekologija i ekonomija
To što je vodik najrasprostranjeniji hemijski element nije jedini razlog zašto se polažu velike nade u njega. Razlozi za to su i ekološke i ekonomske prirode.
Naime, prilikom izgaranja vodika nema emisije zagađujućih materija, što je značajno kada se sve više traži upotreba energije koja manje zagađuje i kada je fosilnih goriva sve manje.
Zahtjev za upotrebom energije koja manje zagađuje se ogleda i u oporezivanju upotrebe fosilnih goriva. Zbog toga države i kompanije upravo i u vodiku vide potencijal da bude alternativa uglju, nafti i plinu.
Govoreći o ekonomskoj (ne)opravdanosti proizvodnje vodika, Goran Vasilić iz bečkog energetskoj preduzeća Wien Energie je na okruglom stolu, kojeg su u Sarajevu organizirali CNT, Ministarstvo privrede Kantona Sarajevo i Grad Beč, prenio konstataciju jednog od direktora spomenutog preduzeća. Naime, zaključio je da će lider u proizvodnji vodika biti onaj ko ga uspije proizvesti za cijeni do dva eura po kilogramu.
Osim spomenutih prednosti, u vodiku se uviđa i mogućnost za smanjenje energetske ovisnosti.
Shodno tome, nije iznenađujuće ono na šta je podsjetio Mulaosmanović, a to je da Evropska unija izdvaja stotine miliona eura kako bi se osigurale, kako je rekao, najbolje tehnologije za proizvodnju i korištenje vodika. Razvoj najbolje tehnologije se prvenstveno odnosi na razvoj katalizatora kao hemijskog dijela vodika.
Sagovornik Klix.ba je naveo da je Njemačka u odnosu na ostale evropske države najviše odmakla u proizvodnji i korištenju vodika. S druge strane, Vasilić je kazao da Kina sprema, kako je kazao, poplavu elektrolizera na evropskom i američkom tržištu jer je svjesna da će vodik u konačnici biti isplativ.
Proizvodnja vodika u Sarajevu
U CNT-u dvije-tri godine rade na proizvodnji vodika, a što je omogućeno i kroz NATO-ov projekat "Nauka za mir (Science For Peace)" koji je zapravo NATO-ov civilni projekat.
Projekat se u prvoj fazi provodio u saradnji s profesorom Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (PMF UNSA) Sanjinom Gutićem. Da rezultati postoje pokazuje i to, kako je ocijenio Mulaosmanović, da je prošle godine s NATO-om potpisan novi ugovor.
CNT-ovi stručnjaci i njihovi saradnici su u prvoj fazi bili posvećeni samoj gorivoj ćeliji, a ove godine su napravili i laboratorij za vodik. Zasluge za to pripadaju profesoru Daliboru Karačiću, za kojeg je naš sagovornik istakao da je odličan u onome što radi, kao i dvama pripravnicima i vanjskim saradnicima. Jedan podatak posebno ohrabruje.
"Ove godine smo uspjeli napraviti kapilarni elektrolizer koji je jedini takav elektrolizer u jugoistočnoj Evropi. Zadovoljni smo zbog toga i ponosni smo na to. U svijetu postoji pet-šest laboratorija koje su uspjeli razviti taj tip elektrolizera", ukazao je Mulaosmanović.
Sarajevskom CNT-u po ovom pitanju pomaže Grad Beč, a spomenuti okrugli sto je samo dio ove pomoći. Domaći stručnjaci su na poziv bečkih vlasti posjetili austrijski glavni grad, gdje im je pokazan elektrolizer te im je rečeno o iskustvima u proizvodnji i korištenju vodika.
Osim toga, predstavljeni su im komunalni kamion na vodik i gradski autobusi na vodik, za koje je Vasilić iz Wien Energieja istakao da su se pokazali posebno funkcionalnima u brdovitim dijelovima grada. Za napomenuti je da je i u Beču u toku testna primjena vodika.
Potencijalna primjena i troškovi u Sarajevu
Upitan u kojim djelatnostima, aktivnostima bi upotreba vodika u Sarajevu bila najprihvatljivija, Mulaosmanović je odgovorio da bi za početak najbolje bilo da se nabave testni autobusi na vodik, što bi bio doprinos smanjenju zagađenja zraka. No, to nije sve.
"Primjera radi, u Beču ubacuju vodik u gasni sistem. Zakonski im je dozvoljeno da ubace do 30 posto vodika, ali ubacuju između pet i 10 posto. Najčešće je to pet posto. Pitanje količine vodika u gasnom sistemu je i pitanje materijala od kojeg je napravljen cjevovod jer mala molekula vodika se vrlo lako izvuče iz cijevi. Tako da se i po tom pitanju nastoje napraviti iskoraci", obrazložio je.
Tema razgovora je bila i procjena troškova izgradnje postrojenja za proizvodnju vodika u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
"Sam projekat elektrolizera, tj. proizvodnje vodika u bečkom postrojenju od tri megavata s infrastrukturom je koštao 3,5 miliona eura. Kako vrijeme odmiče, kako se tehnologija razvija, ne mislim da će biti skuplje kada i mi krenemo s proizvodnjom. Čak štaviše, mislim da će biti jeftinije. Ako Beč s više od dva miliona stanovnika ima postrojenje od tri megavata, onda bi za Kanton Sarajevo bilo prihvatljivo postrojenje od jednog megavata ili možda malo više. Naravno, to je okvirna procjena", naglasio je.
Mulaosmanović je napomenuo da razvoj vodika u Sarajevu ovisi o CNT-u, ali i o vlastima i privrednicima koji već pokazuju interesovanje.
"Onog trenutka kada smo napravil elektrolizer, kolegi Karačiću se javilo nekoliko privrednika, među kojima su kompanije 'Širbegović' i Messer. Svi oni očekuju daljnje iskorake jer ih EU sve više oporezuje za proizvode proizvedene korištenjem fosilnih goriva. Zbog toga očekujem da će upravo privrednici najviše 'gurati' vodik i zbog toga očekujem da će zajedno s nama izvršiti pritisak na one koji donose odluke", izjavio je.
Nacionalna strategija
Koliko će Kanton Sarajevo i ostatak države biti uspješan u proizvodnji i korištenju vodika dobrim dijelom će zavisiti o strategiji za hidrogen koju Bosna i Hercegovina još nema. Hrvatska je ima, a Srbija je na putu da je dobije.
Mulaosmanović je izjavio da bi hrvatska strategija trebala biti oslonac u izradi bh. strategije jer, kako je zaključio, riječ je o procesu koji je nepovratan.
Profesor Mehmed Konaković je na okruglom stolu istakao da je strategija nužna da bi se formiralo tržište vodika. Saglasan je da Bosna i Hercegovina ima odlične uslove za njegovu proizvodnju.
