Manjak plijena i zagrijavanje Arktika prijeti sivim kitovima, a ovaj ekološki problem je uočljiv duž zapadne obale Meksika, SAD-a i Kanade. Sve je počelo 2019. godine, a zabilježeno je 378 uginulih sivih kitova koji su pripadali populaciju istočnog dijela Sjevernog Pacifika. Mnogo veći broj je onih koji nisu registrovani, dok su mnogi sivi kitovi pronađeni u veoma teškom stanju.
Sivi kitovi su iscrpljeni, a naučnici strahuju da će se trend izumiranja kitova nastaviti ove godine. U istraživanju Univerziteta Aarhus je navedeno da je glad faktor koji doprinosi ovoj situaciji.
Svakog januara kitovi migriraju južno iz Beringovog mora, Čukotskog mora i arktičkih mora u kojima se hrane te dolaze u vode Južne Californije i Meksika u kojima se razmnožavaju.
Prvo istraživanje sivih kitova obavljeno je između 1977. i 1982. goine u Meksiku. Laguna San Ignacio Ecosystem Science Program (LSIESP) je uspostavljen 2006. godine u sklopu kojeg su 2017. godine vršene detaljne analize i proučavanja dužine i širine kitova na osnovu vertikalnih fotografija napravljenih pomoću dronova. Naučnici su zahvaljujući tome mogli analizirati relativno stanje kitova, a za samo dvije godine su dokumentovali pogoršanje stanja mladih i odraslih sivih kitova koji posjećuju meksičke obale. Nakon što je 2019. godine započelo novo istraživanje, zabilježeno je i novo pogoršanje, kao i smanjenje razmnožavanja.
Kao razlog se navodi i manjak amfipoda, glavnog plijena sivih kitova u njihovim glavnim hranilištima. Kako količina amfipoda opada kao rezultat zagrijavanja arktičkih voda zbog klimatskih promjena, time bi se mogla povećati ugroženost populacije kitova u godinama koje dolaze.
