Studija pokazala da su ljudski preci bili blizu izumiranja prije 900.000 godina
Dok većina ljudi danas brine o prenaseljenosti planete Zemlje, na kojoj trenutno živi više od 8 milijardi pojedinaca, naši su se preci suočavali sa sasvim drugačijim problemom.
Koristeći novu tehniku za analizu genetskih podataka, međunarodna grupa naučnika sugerisala je da su ljudski preci pretrpjeli ozbiljno "usko grlo stanovništva" koje je počelo prije otprilike 930.000 godina, objavljeno je u studiji u četvrtak u recenziranom akademskom časopisu Science.
Trajući gotovo 120.000 godina, ova prepreka rezultirala je padom broja jedinki koje rađaju djecu s oko 100.000 na nešto manje od 1.300.
Ovaj drastičan pad populacije mogao je označiti kraj čovječanstva, spriječivši našu vrstu da ikada hoda Zemljom, navodi se u studiji.
Iako su prethodne studije o ljudskoj evoluciji iznijele hipoteze o populacijskim uskim grlima među ljudskim precima u pleistocenskoj eri, naučnici su imali problema s pronalaženjem dovoljno dokaza zbog nedostatka ljudskih fosila i arheoloških zapisa iz tog razdoblja.
Sada, zahvaljujući novoj metodi analize koja se koristi za projiciranje trenutnih ljudskih genetskih varijacija unatrag kroz vrijeme, naučnici su uspjeli procijeniti veličinu ljudske populacije tokom razdoblja srednjeg pleistocena.
"Metoda ... nazvana FitCoal, potpuno je inovativna i ima procijenjenu tačnost od 95 posto", rekla su dva koautora studije, antropolog Fabio Di Vincenzo sa Univerziteta u Firenci i paleontolog Giorgio Manzi sa Univerziteta Sapienza u Rimu.
Odabirom uzoraka genoma od 3.154 ljudi iz 50-ak populacijskih skupina diljem svijeta, naučnici su upotrijebili FitCoal za praćenje genetskog naslijeđa kroz vrijeme kako bi procijenili veličinu prethodnih populacija koje su imale isti genetski sastav.
"Moramo pogledati genetsku raznolikost prisutnu u populacijama među kojima su živjeli preci odabranih jedinki. Što je manja genetička raznolikost, manja je populacija", objasnila je viša predavačica i antropologinja Céline Bon iz Francuskog nacionalnog prirodoslovnog muzeja.
Ponovnim praćenjem i usporedbom ljudskih genetskih mutacija, nova analitička metoda pomogla je znanstvenicima da dosegnu procijenjenu veličinu populacije od 1280 jedinki, što je "minimalni broj plodnih jedinki potrebnih za stvaranje svih genetskih varijabilnosti promatranih u sljedećim generacijama", rekli su Di Vincenzo i Manzi .
Naučnici su tako došli do najvjerovatnijeg zaključka studije: ova mala skupina pojedinaca spasila je naše pretke od brisanja s lica Zemlje prije nekih 900.000 godina.
Procjena studije od 1280 pojedinaca, međutim, ne predstavlja cjelokupnu populaciju ljudskih predaka na Zemlji u to vrijeme.
"Govorimo samo o reprodukciji pojedinaca, procjena ne uzima u obzir djecu, starije osobe ili one koji se iz ovog ili onog razloga nisu razmnožavali", rekao je Bon.
Drugim riječima, naši su preci mogli živjeti među većim stanovništvom.
Štoviše, ova vrsta genetskog praćenja "isključuje sve ljudske skupine koje su možda živjele u to vrijeme, ali nisu naši izravni preci", rekao je direktor istraživanja Francuskog nacionalnog prirodoslovnog muzeja i paleontolog Antoine Balzeau.
Drevni ljudi koji su evoluirali u Homo sapiensa nisu jedini koji su hodali Zemljom, što su naglasili autori studije.
"U Aziji i Evropi tokom tog razdoblja postojale su druge skupine ljudi, ali je vjerojatno da one predstavljaju kolateralne grane ljudske evolucije", rekli su Di Vincenzo i Manzi.
Klimatske promjene
U međuvremenu je studija identificirala klimatske promjene kao jedan od glavnih faktora koji su doveli do spektakularnog pada populacije među našim precima.
"Od prije otprilike 900.000 [godina] došlo je do promjene klime s ozbiljnijim hladnim razdobljem i s manje kiše u Africi, što je moglo stvoriti pustinju i izoliranu populaciju, čineći preživljavanje većim izazovom", voditelj istraživanja Britanskog prirodoslovnog muzeja i rekao je antropolog Chris Stringer.
Izazovni ekološki uvjeti doveli su do demografske krize među ljudskim precima, prijeteći samoj njihovoj egzistenciji, rekli su Di Vincenzo i Manzi.
Drugi su naučnici, međutim, i dalje skeptični.
"Iako su ti klimatski događaji neosporni, mnogo je manje jasno zaključiti sa sigurnošću da postoji uzročna veza s uskim grlom", rekao je Balzeau.
Ukazujući na metodologiju istraživanja korištenu u studiji, koja se temelji na prosječnoj generaciji od 24 godine, naučnicisu sumnjali u točnost procijenjenog vremenskog razdoblja.
"Nismo uopće sigurni da je prije milion godina prosječna dob za rađanje bila 24 godine... a razlika od samo nekoliko godina može potpuno promijeniti vremensko razdoblje", rekao je Bon.
"Točnost vremenskog razdoblja vrlo je upitna, možda postoji 200.000 godina više ili manje", rekao je Thierry Grange, molekularni genetičar specijaliziran za drevne populacije na Institutu Jacques Monod u Parizu, u intervjuu objavljenom u četvrtak u novinama Le Figaro.
"To je provokativan dokument, posebno s idejom da je tako mali broj jedinki mogao održati cijelu vrstu više od 100.000 godina", rekao je Stringer.
Za Bona, studija nas vraća na jedno od najzanimljivijih pitanja: "Kako je Homo sapiens uspio preživjeti?", piše France24.