Priča o hipotetičkoj zvijezdi datira iz 1984. godine kada su paleontolozi iz Chicaga David Raup i Jack Sepkoski bjavio rad u kome su ustvrdili da organizmi na Zemlji masovno izumiru svakih 26 miliona godina.
Do zaključka su došli na osnovu analize fosila morskih organizama za četvrt milijarde godina. Naučnici vjeruju da uzrok ciklusa ne treba tražiti na Zemlji i zato su se u istraživanje uključili i astronomi.
Ubrzo su objavljeni radovi sa objašnjenjem da Sunce ima dvojnika - drugu i svjetliju komponentu - Nemesis.
Za zvijezda se kreće po izduženoj orbiti, 1,5 svjetlosnih godina od Sunca. Kada se oni jednom u 26 miliona godina približe, "patuljak" ulazi u Ortov oblak - gigantsku sferu od trilion ledenih čvorova oko solarnog sistema.
Zbog gravitacionih poremećaja masa čvorova ispada iz oblaka i pada u obliku kometa na Zemlju i druge planete. Veliko periodično "bombardovanje" Zemlje izaziva smrt organizama.
Naučnici objašnjavaju da "patuljak smeđe boje" ne svijetli i može se naći infracrvenim senzorima pri maloj temperaturnoj razlici sa kosmosom. Ipak, pokušaji korišćenja infracrvenih teleskopa nisu dali rezultat.
U 2012. NASA je objavila najsveobuhvatnije istraživanje cijelog neba, uz pomoć orbitarnog teleskopa VISE. U istraživanje je ušao i novootkriveni "smeđi patuljak", udaljen 20 svjetlosnih godina od Sunca. Ali, njihovi parametri nisu se podudarali sa Nemesis.
Nedavno su dobijeni novi dokazi da su se masovna izumiranja organizama na Zemlji zaista događala u jednom istom periodu. Samo nakon 27 umjesto 26 miliona godina, kako se mislilo prije.
Zagovornici hipoteze o "Zvijezdi smrti" opet su živnuli.
Osim "paleoloških argumenata", na nju ukazuju i drugi: neobičnost u kretanju Plutona i udaljenijih tijela - malih planeta Haumea, Makemake, Eride, navodi "Glas Rusije".