Švedsko istraživanje pokazalo da kišnica nigdje u svijetu nije za piće
Per/polifluoroalkilne supstance (PFAS) spadaju u veliku grupu hemikalija koje je napravio čovjek, a kojih nema u prirodi. Poznate su kao trajne supstance, jer se ne mogu razgraditi u prirodi. Koriste se u ambalaži za hranu, elektronske uređaje, kozmetiku i posuđe.
Istraživački Univerziteta Stockholm su primijetili da su ove supstance prisutne i u kišnici, i to u skoro svakom dijelu svijeta. Izuzetak nije ni Antarktik. Spomenute supstance znatno negativno utječu na kvalitet vode.
Među njima su perfluorooktanske kiseline (PFOA), za koje se navodi da mogu uzrokovati i rak. Ian Cousins, koji je predvodio spomenuto istraživanje, je ukazao da kišnica bilo gdje u svijetu nije sigurna za piće ako se u obzir uzmu standardi Sjedinjenih Američkih Država kojima je određena njihova maksimalna količina.
Napomenuo je da ljudi u većini industrijskih država ne piju kišnicu, ali da u mnogim dijelovima svijeta postoje oni koji to rade, očekujući da ta voda nije opasna po zdravlje.
Analizirano je i koliko su navedene supstance opasne po zdravlje. Pa se tako dovode u vezu s poremećajima fertiliteta, povećanim rizikom od raka i poteškoćama u razvoju djece. S druge strane, pojedini smatraju da se ne može dokazati uzročno-posljedični odnos između ovih hemikalija i narušenog zdravlja. Uprkos tome, pojedini pozivaju da se uvedu oštrije zabrane za PFAS, prenosi Euronews.
