Točak je jedan od najvećih izuma u historiji, a naučnici sada imaju novu teoriju kada je i gdje nastao
Iako je izum točka prije oko 6.000 godina revolucionirao sve, od prijevoza do izrade keramike, njegovo tačno porijeklo još uvijek je misterija za arheologe.
Nova studija koja koristi tehnike strukturalne mehanike sugeriše da su istočnoevropski rudari bakra možda bili pokretačka snaga iza tri velike inovacije u tehnologiji točka već 3900. godine pr. nove ere.
Arheološki dokazi o točkovima i vozilima na kotačima obiluju u bakrenom dobu (oko 5000. do 3000. pr. Kr.) diljem Evrope, Azije i Sjeverne Afrike, uključujući scene bitaka naslikane na zidovima, minijaturne kotače, dječje igračke, ukope u kolima, pa čak i rane tekstualne reference na tehnologiju. Budući da je točak tako brzo usvojen, nejasno je tačno gdje i kada je prvi put izumljen i da li je izumljen nezavisno u različitim vremenima i na različitim mjestima.
Postoje tri glavne teorije o porijeklu točka. Jedan sugeriše da se prvi put pojavio u Mezopotamiji oko 4000. pr. a potom se proširio Evropom. Druga teorija sugeriše da je razvijen oko pontske obale sjeverne Turske oko 3800. pr. Treća velika teorija tvrdi da je točak izumljen u Karpatskim planinama između 4000. i 3500. godine prije Krista, te da se odatle proširio u raznim smjerovima.
Ova treća teorija, koju je 2016. godine iznio historičar Richard Bulliet, profesor emeritus na Univerzitetu Columbia i koautor nove studije, temelji se na ideji da je oko 4000. pr. Kr. vrlo traženu rudu bakra postalo teže vaditi i pronaći, zahtijevajući od rudara da putuju duboko u rudnike i izvlače kontejnere s rudom natrag. Modeli kola iz kasnog bakrenog doba koji su pronađeni u karpatskoj regiji pravokutni su s trapezoidnim stranicama, slično današnjim rudarskim automobilima, napisao je Bulliet u knjizi "Točak: izumi i ponovni izumi" (Columbia University Press, 2016.).
U studiji objavljenoj 23. oktobra u časopisu Royal Society Open Science, Bulliet i koautori Kai James, avionski inženjer na Georgia Techu, i Lee Alacoque, inženjer koji je prethodno radio na Univerzitetu Illinois Urbana-Champaign, detaljno opisali svoj model kako je točak vjerovatno evoluirao.
Počevši od znanja o drevnim sistemima točka temeljenog na arheološkim dokazima, tim je upotrijebio računalnu mehaniku i nauka dizajna kako bi istražio kako su ljudi pretvorili skup jednostavnih valjaka u sistem točaka i osovine.
Prva inovacija, užljebljeni valjci, omogućili bi kutiji da leži na valjcima i pomiče se naprijed-natrag, a da ljudi ne moraju hodati oko nje kako bi zamijenili valjke. To je možda omogućilo ljudima da guraju šira kolica u rudnik. Druga inovacija bio je sklop točaka, ili točkovi pričvršćeni na osovinu, koji su kolicima mogli dati veći razmak da mogu prijeći preko kamenja i drugog otpada u rudarskom oknu. I treća inovacija, gdje se točkovi pokreću nezavisno o osovini, vjerovatno je nastala oko 500 godina nakon točka i dodala je manevarskost dizajnu.
Međutim, istraživači su primijetili da se kotač nije prestao razvijati u bakrenom dobu. Na primjer, izum radijalnih kugličnih ležajeva 1869. doveo je do značajnog napretka u automobilskoj imašinskoj industriji u 20. stoljeću.
Iako novi model može objasniti kako je točak izumljen u istočnoj Evropi, potencijalno se odatle proširio, on možda nije posljednja riječ na tu temu.
"Mislim da je još uvijek moguće da je više civilizacija samostalno otkrilo kotač", rekao je James piše Livescience.
