Statua je visoka 20 i široka 18 centimetara, a vjeruje se da pripada periodu Rimskog carstva. Pronađena je na dubini od 260 centimetara te joj nedostaje lijeva ruka i donji dijelovi tijela.
Pan je bio istaknuta ličnost u grčkoj mitologiji, smatrao se bogom sela, pastira i satira, imao je karakterističan izgled jer je bio prikazan kao polu-koza i polu-čovjek. Njegov izgled je u narod unio osjećaj straha i strepnje.
Sama riječ "panika" pronalazi svoju etimologiju u imenu grčkog boga Pana, jer je njegova iznenadna pojava na selu izazvala strah ljudi koji su se dali u bijeg. Prema grčkoj mitologiji, Pan je bio poznat po svojoj navici da ljutito viče, a njegovi iznenadi ispadi su izazivali paniku među onima u njegovoj blizini navodeći ih da bježe u strahu. Međutim, Pan se nije povezivao samo sa zastrašujućim aspektima, jer je prikazivan i kao radosna figura koja je lutala po selu dok je svirala svoju flautu.
Statuu je preuzeo Direktorat istanbulskih arheoloških muzeja i pohranio je u svoje skladište, gdje će čekati dalju analizu.
Ruševine u kojim je statua pronađena pripadaju crvki Svetog Polieukta iz šestog stoljeća, koja je nekada bila jedna od najznačajnijih građevina Konstantinopolja prije nego su Turci osvojili grad 1453. godine. Crkva je izgrađena između 524. i 527. godine, bila je bogato ukrašena te je sadržavala zadivljujuće arhitektonske strukture.
Statua će biti detaljno analizirana kako bi se utvrdilo iz kojeg tačno perioda potiče.
U blizini crkve je ranije pronađena rimska statua stara 1900. godina, kao i podzemni prolaz star 1.500 godina.
