U novoj knjizi Salmedin Mesihović otkriva lokaciju jednog od najznačajnijih drevnih gradova Bosne
Knjiga je objavljena u izdanju Centra za historijska istraživanja Filozofskog fakulteta UNSA.
Mesihović navodi da se knjiga bavi problemom naselja Bistue, koje je nastalo još u vremenu samostalnih lokalnih naroda i plemena, koje je tokom rimske vladavine postalo urbani i upravni centar istoimene autonomne municipalne (regionalne) jedinice, i na kraju u kasnoj antici bilo je i središte jedne prostrane episkopije.
"Radi onih koji će čitati ovaj članak, moram pojasniti kako u vrijeme episkopa Andrije još uvijek nije postojala podjela na rimokatoličku crkvu i pravoslavne crkve. Riječ je bila o crkvenoj organizaciji temeljenoj na nikejsko – halkedonskoj dogmi. Istovremeno sve do 5. st. nove ere većina stanovništva Bistue je bila još uvijek paganska", zaključuje Mesihović.
Precizno pozicioniranje nije ni moguće s obzirom na to da je, prema njegovim riječima, grad mijenjao lokacije, ali je zadržavao naziv.
"Na osnovi dostupne izvorne građe, nastale u epohi klasične civilizacije i kasnoj antici, može se zaključiti da je Bistue bilo centralno naselje i grad za jedno šire područje Središnje Bosne, koje se nalazilo sjeverno i zapadno od republike Akve, koja je pod svojom nadležnošću imala Gornju Bosnu. Sve do danas precizno pozicioniranje samoga grada je u historiografiji bilo enigma", kazao je Mesihović.
Pojašnjava da se na spomen Bistue nailazi u više izvora i to na sedam ili osam epigrafskih spomenika, na jednoj antičkoj karti, rimskom putnom spisu, kasno-antičkom popisu gradova i aktima salonitanskih crkvenih sabora iz 530. i 533. godine nove ere.
"Pored toga, i određeni toponimski podaci mogu biti vrijedni svjedočanstvo koje bi vodila ka detekciji lokacije Bistue. Naravno, sve se to onda povezuje sa arheološkom zaostavštinom iz perioda rimske vlasti, koja je inače bila bogata za pojedine dijelove središnje Bosne", rekao je Mesihović.
Za lokaliziranje Bistue, Mesihović ističe da se mora imati u vidu da je ovo naselje, u skladu sa historijskim okolnostima mijenjalo svoju poziciju na određenom lokalnom nivou.
"Zahvaljujući toponimu Bestovljani, koji se pojavljuje u najranijim austro-ugarskim popisima, mogao bi se rekonstruisati u općim crtama sljedeći razvitak Bistue. Nešto sjevernije od Nove Bile i toka rijeke Lašve, na prostoru Gradine Alihodže i obližnje zone sela Peštovići bi bili predrimska Bistue. U epohi klasične civilizacija, naziv Bistue bi se odnosilo na naselje u Mošunju kod Viteza, koje je udaljeno nekoliko kilometara. Inače je lokalizaciju rimske Bistue u Mošunj već prije nekih 60 godina predložio historičar Esad Pašalić. U historijskim okolnosti kasne antike, naseobina bi se ponovo vratila na zaštićenije područje Alihodže, i u toj zoni Bestovljani/Peštovići i Alihodže bi se nalazilo i to episkopsko sjedište bestoenske crkve", tvrdi Mesihović.
Naglašava da je značaj ovog grada golem jer pored iznimne kontinuirane dugovječnosti ukazuje i na slijed civilizacijskih promjena (protopovijesno željezno doba), političkih promjena (doba samostalnosti, višestoljetno doba rimske uprave, višedecenijska doba ostrogotske i romejske vlasti), religijskih promjena (iz višemilenijumskih vremena paganskog u kasnoantičko kršćanstvo).
"Naravno da postoji itekako prostora za nova istraživanja. Ali za to su nadležne znanstvene i obrazovne institucije Srednjobosanskog kantona i Zeničko – dobojskog kantona, preko čijih područja se prostirala nadležnost i municipija Bistue i kasnije episkopije. Isto kao što su za Akve i njenu teritoriju nadležni kanton Sarajevo i grad Istočno Sarajevo", poručuje Mesihović.
Mesihović kaže da knjiga "Drevni grad u središnjoj Bosni", otkriva postojanje prvo razvijene municipalne upravno – teritorijalne organizacije, sa svojim institucijama i upravljačkim slojem (poglavito iz reda romanizirane domaće elite), a što se tiče episkopije, ime njenog episkopa Andrije (iz 530. god.) je, za sada, i najstariji spomen po imenu određenog crkvenog dužnosnika na prostorima današnje Bosne i Hercegovine.
Knjigu je moguće besplatno preuzeti na stranici Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
