U Saudijskoj Arabiji otkriven grad star 4.000 godina sa zidom visokim pet metara
Ostaci grada, nazvanog al-Natah, dugo su bili skriveni zidom ograđenom oazom Khaybar, zelenom i plodnom mrljom okruženom pustinjom na sjeverozapadu Arapskog poluotoka.
Zatim je na tom mjestu otkriven drevni zid dug 14,5 kilometara, prema istraživanju koje je vodio francuski arheolog Guillaume Charloux a koje je objavljeno ranije ove godine.
Za novu studiju objavljenu u časopisu PLOS One, francusko-saudijski tim istraživača pružio je "dokaz da su ovi bedemi organizirani oko staništa", rekao je Charloux za AFP.
Veliki grad, u kojem je živjelo do 500 stanovnika, izgrađen je oko 2400. godine prije Krista tokom ranog bronzanog doba, kažu istraživači. Napušten je oko hiljadu godina kasnije, a niko ne zna zašto.
Kad je izgrađen al-Natah, gradovi su cvjetali u regiji Levant duž Sredozemnog mora od današnje Sirije do Jordana.
Smatralo se da je sjeverozapadna Arabija u to vrijeme bila neplodna pustinja, kojom su prolazili pastoralni nomadi i prošarana grobnicama. To je bilo do prije 15 godina, kada su arheolozi otkrili bedeme koji datiraju iz bronzanog doba u oazi Tayma, na sjeveru Khaybara.
"Ovo 'prvo bitno otkriće' navelo je naučnike da pobliže promotre ove oaze", rekao je Charloux.
Crne vulkanske stijene zvane bazalt tako su dobro sakrile zidove al-Nataha da su zaštitile mjesto od ilegalnih iskopavanja, pojasnio je arheolog. No posmatranje nalazišta odozgo otkrilo je potencijalne staze i temelje kuća, sugerišući gdje su arheolozi trebali kopati.
"Otkrili su temelje dovoljno jake da lako mogu poduprijeti barem jednospratnice ili dvospratnice", rekao je Charloux, naglašavajući da treba još puno raditi da bi se razumjelo mjesto.
Njihovi preliminarni nalazi daju sliku grada od 2,6 hektara s oko 50 kuća smještenih na brdu, opremljenih vlastitim zidom. Grobnice unutar tamošnje nekropole sadržavale su metalno oružje poput sjekira i bodeža, kao i kamenje poput ahata, što ukazuje na relativno napredno društvo u tako davnoj prošlosti. Komadići keramike sugeriraju relativno egalitarno društvo.
Veličina bedema, koji je mogao dosezati oko pet metara visine, sugerira da je al-Natah bio sjedište neke vrste moćne lokalne vlasti.
Ova otkrića otkrivaju proces "sporog urbanizma" tokom prijelaza između nomadskog i naseljenijeg seoskog života, navodi se u studiji.
Na primjer, utvrđene oaze mogle su biti u međusobnom kontaktu u području koje je još uvijek uglavnom naseljeno pastirskim nomadskim skupinama. Takve su razmjene mogle čak postaviti temelje za "put tamjana" kojim se trgovalo začinima, tamjanom i smirnom od južne Arabije do Sredozemlja.
Al-Natah je još uvijek bio malen u usporedbi s gradovima u Mezopotamiji ili Egiptu tokom tog razdoblja.
"Ali u tim golemim prostranstvima pustinje, čini se da postoji još jedan put prema urbanizaciji od takvih gradova-država, jedan skromniji, mnogo sporiji i prilično specifičan za sjeverozapad Arabije", rekao je Charloux.
