Grad Bacoli nalazi se u nestabilnoj vulkanskoj zoni, dijelu većih Flegrejskih polja, području poznatom po nestabilnom terenu. Vijekovima je podzemna aktivnost uzrokovala podizanje i spuštanje tla, a u proteklim godinama je to kretanje ubrzano.
Od 2005. godine se tlo podiglo za gotovo 138 centimetara, dok je 2024. godine zabilježeno podizanje od 20 centimetara, navodi italijanski Nacionalni institut za geofiziku i vulkanologiju.
Ove geološke promjene su potisnule obalu unazad te su podigle dno jezera, što je uzrokovalo pad nivoa vode. Dok se lokalne luke i marine bore s krajolikom koji se mijenja, vode koje se povlače otkrile su ostatke onoga što se čini kao veličanstvena rimska vila.
Arheolozi su identifikovali vilu koristeći fotografije iz zraka prije nego su pokrenuli zvaničnu istragu. Uprava za arheologiju, likovnu umjetnost i pejzaž Napulja sada analizira ovo mjesto kako bi utvrdila njegov historijski značaj.
Gradonačelnik Bacolija Josi Gerardo Della Ragione je istakao važnost otkrića.
"Sve je bilo pod vodom. Zidovi i prostorije iz rimskog doba su otkriveni u jezeru Fusaro. Vjerovatno su pripadali luksuznom imanju", rekao je on i dodao da je građevina možda sadržavala terme, što je bilo uobičajeno u rimskim domovima.
Ovo nije prvi put da su se rimske građevine pojavile na površinu zbog pomjeranja zemljišta. Ruševine Baiae, nekada uspješnog rimskog odmarališta, pričaju sličnu priču, ali obrnuto. Za razliku od vile koja je nedavno izronila, Baia je postepeno tonuo. Danas je veći dio drevnog grada potopljen u Napuljskom zaljevu, ali ronioci još uvijek mogu vidjeti mozaike i statue ispod površine mora. Ovo mjesto je nekada bilo "igralište" rimske elite, carevi i aristokrati su gradili raskošne vile i uživali u termalnim kupatilima te slikovitim pogledima ovog mjesta. Grad je završio pod vodom kao još jedna posljedica geoloških sila, koje sada podižu kopno u Bacoliju.
Nedaleko od Bacolija stoje ruševine Pompeja i Herkulaneja kao snažni podsjetnici na moć prirode. Ovi gradovi su zatrpani vulkanskim pepelom kada je Vezuv eruptirao 79. godine i tako ih sačuvao u vremenu.
Međutim, dok su Pompeji zatrpani u trenu, nedavna dešavanja u jezeru Fusaro pokazuju da vulkanska aktivnost ne samo da uništava, nego može i ponešto otkriti.
Dok se tlo nastavlja pomicati, mogle bi se pojaviti još neke strukture i ponuditi nove poglede na duboku i složenu historiju Italije.
