Bosna i Hercegovina s 94 posto stanovnika koji vjeruju u boga spada u gornju polovinu tabele najreligioznijih zemalja, koju predvodi Gruzija s 99 posto i Armenija s 95 posto stanovništva koje vjeruje u nadnaravno biće.
U gornju polovinu spadaju i Srbija s 87 posto i Hrvatska s 86 posto stanovnika koji vjeruju u boga, pokazalo je spomenuto istraživanje.
Zemlja s najmanjim udjelom vjernika je Češka u kojoj samo 29 posto ljudi vjeruje u boga. U Estoniji taj postotak iznosi 44, u Mađarskoj 59, u Latviji 71.
U svim bivšim komunističkim zemljama, osobito u pravoslavnim, vjerska pripadnost snažno se povezuje s nacionalnom. Naprimjer, 78 posto stanovnika Srbije smatra da je pravoslavlje važan dio nacionalnog identiteta. Srbi su po tom stavu treći, iza Armenaca i Gruzijaca.
Taj osjećaj povezanosti pripadnosti određenoj crkvi s nacionalnim identitetom nešto je slabiji u katoličkim zemljama. Naprimjer, oko 58 posto Hrvata smatra da je pripadnost katoličkoj vjeri važna da bi se netko mogao smatrati pravim Hrvatom. Po tome je Hrvatska druga u krugu katoličkih zemalja, odmah nakon Poljske sa 64 posto.
U prosjeku, nacionalni identitet s vjerskim povezuje oko 70 posto pravoslavaca te oko 57 posto katolika.
Međutim, iako je identifikacija nacionalne pripadnosti s vjerskom u postkomunističkim zemljama vrlo snažna, s druge strane njihovi stanovnici nisu naročito revni u duhovnoj praksi, što posebice vrijedi za pravoslavce.
Naprimjer, rezultati istraživanja pokazuju da samo 6 posto Srba odlazi u crkvu barem jednom sedmično. Po duhovnoj praksi Srbi su među pravoslavcima tek na desetom mjestu.
No, katolici iz BiH su u tome mnogo redovitiji - čak 54 posto ih sedmično posjećuje crkvu, što ih čini daleko najozbiljnijim praktičnim vjernicima postkomunističke središnje i istočne Evrope.
Poljaci su s 45 posto na drugom mjestu, dok su Ukrajinci s 43 posto treći. Četvrti su katolici iz Hrvatske u kojoj 27 posto katoličkih vjernika posjećuje crkvu na tjednoj bazi.
Također, većina ispitanika zemalja pokrivenih istraživanjem Pew Research Centra vjeruje u evoluciju, odnosno da su se ljudi i druga živa bića razvili kroz dugo vremensko razdoblje.
Među onima koji prihvaćaju teoriju evoluciju, većina ih smatra da je ona prirodan proces, a manjina da ju je vodio bog.
Listu predvode Česi kod kojih čak 83 posto prihvaća da su ljudi nastali evolucijom. Slijede ih Estonci sa 74 posto i Mađari sa 69 posto.
U Srbiji 61 posto stanovništva prihvaća teoriju evolucije, u Hrvatskoj 57 posto, dok je Bosna i Hercegovina s 37 posto pri dnu tabele.
Od Bosne i Hercegovine samo Armenija s 34 posto ima manji postotak stanovništva koje prihvaća teoriju evolucije.
Armenija i Bosna i Hercegovina ujedno su jedine dvije zemlje obuhvaćene istraživanjem u kojima više od polovica stanovništva smatra kako sva živa bića postoje u sadašnjem obliku od nastanka svijeta.
U Armeniji taj postotak je 56, a u Bosni i Hercegovini 52.
Podsjećamo, evolucija je shvatanje prema kojem se organizmi – biljke, bakterije i životinje – mijenjaju tokom vremena. Da bi se taj proces objasnio, potrebna je teorija, odnosno vrlo dobro objašnjenje.
U svakodnevnom životu riječ "teorija" objašnjava nagađanje ili pretpostavku, dok je "teorija" u naučnom svijetu potpuna suprotnost – ona je najbolji opis razloga što se neka pojava dešava. Za razliku od zakona koji opisuju šta će se desiti u određenim uslovima, teorija obuhvata srodne zakone, stvara cjelinu te daje ideju ili objašnjenje prirodnog procesa.
Mnoge prirodne nauke, kao što su moderna medicina, biologija i biohemija, dobrim dijelom svoje shvatanje svijeta baziraju upravo na teoriji evolucije. Naprimjer, shvatanje evolucije dovelo je do razvoja lijekova koji pomažu u borbi protiv raka i virusa HIV-a, a zahvaljujući poznavanju pravila evolucije svake godine naučnici razvijaju vakcine prilagođene novim virusima gripe.
Sjećate li se reklame iz 1998. za povrat imovine? Snimila su je bh. glumačka imena
