Otkrivamo šta su domaći naučnici pisali o antičkoj historiji i Ilirima, u 2024. nas očekuju velika otkrića
Šačić Beća na početku ističe da je antička prošlost prostora današnje Bosne i Hercegovine najslabije istraženi period u našoj historiografiji i arheologiji, a da razloge treba tražiti u nedostatku stručnog kadra.
"To je svakako posljedica što lose kadrovske politike gdje se određena razdoblja prošlost favoriziraju prvenstveno zato što povezuju s nacionalnim pitanjima. Međutim, to ne znači da nije bilo nekoliko važnih otkrića u posljednjim godinama koja su nam pomogla da osvijetlimo taj relativno zaboravljeni dio prošlosti", govori Šačić Beća.
Otkriva nam da su novija istraživanja otkrila da je čuveni rimski historičar Ovidije u jednom od svojih pisama iz kolekcije Epistulae ex Ponto spominje Batona Dezidijatskog, vođu Velikog Ilirskog ustanka koji je potjecao sa šireg prostora današnje Breze.
"Općenito govoreći savremena bosanskohercegovačka historiografija je značajnu pažnju posvetila Velikom ilirskom ustanku ili Batonovom ustanku jednom od najvećih pobuna u višestoljetnoj rimskoj historiji. Spomenuti ustanak se smatra najvažnijim vojno-političkim događajem iz rimskog razdoblja u kontekstu bosanskohercegovačkog prostora. Uprkos tome do 2010. godine gotovo da se ništa nije istraživalo niti pisalo o Batonu i njegovim ratnicima koji su 3 godine pružali otpor Rimu. To je događaj važan je između ostalog jer zahvaljujući njemu imamo prvi spomen imena rijeke Bosne odnosno Bathinus kao i podatak o postojanja nekog oblika parlamentarizma u tako dalekoj prošlosti", kazala je Šačić Beća.
Savremena historiografija na osnovu novih otkrića utvrdila je važne činjenice o antičkim naseljima.
"U Krivoglavcima kod Vogošće 2006. godine pronađen je natpis iz 2. stoljeća na kojem se spominje antičko ime sarajevske regije Aquae. To je ujedno najstariji natpis na kojem se spominje antičko ime sadašnje bosanskohercegovačke prijestolnice. Ranije se smatralo da u sjevernoj Bosni nije bilo značajnih rimskih naselja. Ipak nova istraživanja su rezultirala potvrdom postojanja rimskog naselja Faustinianum koje se može locirati na prostor Bosanske Dubice. U selu Bakinci kod Laktaša 2012. godine otkriveni su ostaci kasnoantičkog grada za koji se vjeruje da je četrdesetih godina 6. stoljeća postao jedan od episkopskih sjedišta o čemu svjedoče Akte drugog salonitanskog sabora iz 533.godine", navodi profesorica.
Podsjeća i na arheološka istraživanja u Skelanima kod Bratunca koja su rezultirala otkrićem 100 kvadratnih metara podnih mozaika jedinstvenih na Balkanu.
"Mozaici su bili dio enterijera gradske vijećnice. Otkriće gradske vijećnice (bazilike) u Skelanima je napokon dalo potvrdu da je rimski municipium Malvesiatium bio u Skelanima, a ne u Požegi u Srbiji kako se dugo smatralo. Također, na širem području Bratunca pronađeno je 30 spomenika s natpisima posvećenih paganskim božanstvima iz rimskog perioda Jupiteru, Trijadi, Marsu, Silvanu i Mitri. Zanimljivo je da su ti spomenici otkriveni u 19. stoljeću, ali su uslijed poplava bili izgubljeni i sada su ponovo dostupni javnosti", govori Šačić Beća.
Navodi i da je prije dvije godine u Jajcu otkriven spomenik na kojem se spominje vođa drevnog panonskog naroda Mezeja koji su živjeli na prostoru današnjih općina Jajce, Sanski Most, Prijedor I Banja Luka.
"Treba napomenuti da je izučavanje etnografske slike prostora BiH u antičko doba također vrlo prisutna istraživačka tema u našoj nauci. Na temelju novih istraživačkih postupaka naučnici su ponudili rješenja za lociranje teritorija panonskih i ilirskih zajednica koje su naseljavale prostor današnje BiH. Također u posljednje dvije decenije otkriveno je nekoliko kasnoantičkih bazilika, značajan broj grčkih i rimskih novčića, spomenici posvećeni rimskim božanstva i lokalnoj aristokraciji, natpisi sa ilirskim imenima, grobovi iz ere ranog kršćanstva i slično", kazala je Šačić Beća.
Stanje u izdavaštvu
Ne postojanje stalnog fonda za finansiranje naučnih časopisa i knjiga se svakako odrazilo na štampanje naučnih publikacija koje u svom tematskom okviru problematiziraju antičko naslijeđe Bosne I Hercegovine.
"U proteklih dvadeset godina u prosjeku godišnje je izlazilo manje od jedne knjige. Želeći da rezultate svojih istraživanja što više približe široj čitateljskoj publici stručnjaci iz ove oblasti nerijetko svoje knjige postavljaju na specijalizirane web stranice poput Academia.edu ili ResearchGate. U Bosni I Hercegovini nažalost izlaze redovno samo dva časopisa koja se ozbiljno bave antičkom prošlosti naše zemlje, a to su 'Godišnjak' Centra za balkanološka ispitivanja ANU BIH i 'Acta Illyrica'. Po tom pitanju situacija u regiji je puno bolja jer postoji sistemsko i plansko financiranje časopisa", govori profesoricu antičke historije na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu.
Primjećuje se da bosanskohercegovački naučnici odbacuju ranije teze o Ilirima kao jednom narodu koji ima zajednički jezik, kulturu i religiju.
"Pojam ilirski danas se tretira kao termin za skupinu srodnih zajednica koje su male vlastite identitete. Znači nije postojao kolektivni ilirski identitet kao što ni danas ne postoji slavenski ili germanski. Svaka od tih zajednica imala je svoju kulturu, način života i jezik. Svakako ti jezici su mogli biti slični kao bosanski i makedonski, ali nisu bili istovjetni. Rimljani pak kao vanjski promatrači su imali utisak da je riječ o istom narodu pa su nazvali istim imenom. U ostalom kao i danas što prosječno obrazovanom Amerikancu svi Slaveni zvuče kao Rusi. Za razliku od dijela jugoslovenske historiografije savremeni bosanskohercegovački naučnici ipak smatraju da značajan broj autohtonog romaniziranog panonsko-ilirskog stanovništva ostao na tlu današnje Bosne i Hercegovine nakon dolaska Slavena. Iluzorno bi bilo očekivati da je to stanovništvo izumrlo ili emigriralo u Albaniju. To ne znači da mi danas trebamo promovirati ideje o ilirskom porijeklu već to objektivno promatrati kao jedan dio historije prostora koji smatramo domovinom", poručuje Šačić Beća.
Ipak, navodi da iako ne postoji sistemska podrška za štampanje naučne publicistike zanimljivo je da je u period od 1995 – 2024 objavljeno više knjiga koje se bave Bosnom i Hercegovinom u antičko doba nego u periodu zlatnog doba bosanskohercegovačke nauke kako se često nekim akademskim krugovima se period SFRJ naziva.
Radovi bosanskohercegovačkih naučnika
"Izdvojiti ću nekoliko naslova koji mogu biti zanimljivi svim ljubiteljima historije. Ako želite saznati nešto više o Batonovom ustanku prava adresa na koju ćete se obrati jeste knjiga Salmedina Mesihovića 'Bitka za Ilirik' (2018). Mesihović je također koautor sinteza 'Historije Ilira' (2015) I 'Magični svijet Ilira : historija zaboravljene civilizacije' (2021) u kojima je dat pregled kulturno – historijskog razvoja autohtonog stanovništva jugoistočne Europe od vremena Homerovih epova do dolaska Slavena. S arheološkog aspekata antičkim periodom u Bosni i Hercegovini najaviše se bavi Adnan Busuladžić, iz njegovog bogatog opusa mogu se izdvojiti knjige 'Rimske vile na tlu Bosne I Hercegovine' (2011) i 'Sjaj antičkih Grka' (2020)", prepručuje Šačić Beća.
Ističe da se kroz radove Almira Marića saznajemo dosta korisnih I zanimljivih informacija o rimskoj vojsci.
"Pored velikog broja članaka Marić je 2019. godine objavio i knjigu 'Rimske kohorte na Humcu'. Objavljeno je nekoliko knjiga koje daju pregled razvoja mikroregija u antici poput knjige Gligora Samardžića 'Istočna Hercegovina u rimsko doba' (2015) I 'Sjeveroistočna Bosna u antičko doba' autorice Mersihe Imamović (2023). Detaljan historijski pregled o razvoju prostora današnje Bosne I Hercegovine u turbulentnom razdoblju kasne antike dao je Bego Omerčević u knjizi 'Bosna i Hercegovina u vrijeme kasne antike'. Jedini grad u Bosni I Hercegovi koji ima monografiju posvećenu njegovoj antičkoj prošlosti jeste Ljubuški. Naime, 2020. godine objavljena je knjiga Radoslava Dodiga 'Ljubuški kraj u antičko doba'", kazala je Šačić Beća.
Profesorica Šačić Beća ističe često idealiziramo rad stranih stručnjaka, a kako su se oni odnosili prema našoj najstarijoj baštini detaljan osvrt donosi Adnan Kaljanac u knjizi 'Stranputice rane arheologije u Bosni i Hercegovine' (2023).
"Za kraj moram istaći da je prvi tom edicije 'Historija Bosne I Hercegovine' (2023) koju je izdao Institut za historiju Univerziteta u Sarajevu posvećen prahistorijskom i antičkom nasljeđu. Dva mlada istraživača Dženan Brigić i Edin Veletovac su napisali vrlo korisnu sintezu i raduje me što je cio jedan tom posvećen najstarijim razdobljima jer nažalost u ranijim periodima u ovakvim projektima antička prošlost je vrlo maćehinski tretirana. Iz nekog meni ne objašnjivog razloga mi smo se dugo odricali tog dijela prošlosti", zaključuje ovaj dio razgovora Šačić Beća.
Šta nas očekuje u 2024. godini ?
"U 2024. godini možemo očekivati dosta zanimljivih projekta. Znam da će kolege sa Instituta za arheološka istraživanja raditi nekoliko arheoloških iskopavanja i geofizičkih snimanja antičkih lokaliteta u sjeveroistočnoj Bosni. U Centru za historijska istraživanja (CeHiS) previđena je realizacija nekoliko međunarodnih i domaćih projekata s ciljem podizanja svijesti o važnosti antičkog naslijeđa", kazala je Šačić Beća.
Ističe da će na proljeće će strukovno udruženje arheologa i historičar “BATHINVS” organizirati zanimljiv okrugli stol na temu prisutnosti nacionalizma u modernoj antičkoj historiografiji.
"Nažalost, i ova grana historije nije imuna na utjecaje savremenih političkih ideologija. Ono što bih za kraj posebno izdvojila jeste to da će kolege arheolozi iz Tešnja i Doboja nastaviti sistematsko istraživanje Gradini u Mravićima (Doboj Jug) započeto 2023. godine. Lokalitet je od izuzetne važnosti budući da su nađeni ostaci iz brončanog i kasnoantičkog doba. U kontekstu antike treba naglasiti da je riječ o ostacima kasnoantičkog utvrđenja čiji su nalazi na širem prostoru naše zemlje izuzetno rijetki. Riječ je o utvrđenju iz perioda 4 -5 stoljeća koje je vjerojatno štitilo domaće stanovništvo od upada germanskih naroda", kazala je Šačić Beća.
Pojašnjava da položaj i do sada otkriveni materijal poput keramika koja pripada tipičnoj kasnoantičkoj panonskoj produkciji iz 4. i 5. stoljeća i ostataka rimskog oružja ukazuje da je možda riječ o pograničnom utvrđenju između dvije rimske provincije Dalmacije i Panonije Sekunde.
"Istraživanja se vrše pod ingerencijom Muzeja Tešnja, a rezultati bi trebali biti predstavljeni javnosti u ovoj godini. Naučna zajednica se nada da će nam ovaj lokalitet ponuditi odgovore koje dugo priželjkujemo a tiču se propasti rimske civilizacije u ovom dijelu Evrope", zaključuje Šačić Beća.
