SAD i većina drugih zemalja postigle su dogovor da eliminišu svoje arsenale u periodu od deset godina nakon što je Konvencija o hemijskom oružju stupila na snagu 1997. godine, no veličina američke "kolekcije" (mnoge bojeve glave su stare nekoliko desetljeća) i kompleksnost sigurnog uništavanja razlog su kašnjenja.
Trenutno se koriste roboti koji buše, dreniraju i peru granate napunjenje hemikalijama, koje se potom "peku" kako bi bile bezopasne. Ispušteni gas se razrijedi u vrućoj vodi i neutralizira bakterijama ili kaustičnom sodom. Preostala tečnost se potom spaljuje. Timovi koriste rendgenske zrake kako bi provjerili ima li curenja prije početka uništavanja te se s daljine nadgledaju roboti kako bi se kontakt s opasnim materijalom sveo na minimum.
Vojska je prvobitno namjeravala uništiti oružje tako što bi ga potopila s brodovima kao što je to "tiho" činila ranije, no suočila se s otporom javnosti zbog potencijalnog utjecaja na životnu sredinu. Predlozi za spaljivanje hemijskih agenasa osamdesetih godina prošlog stoljeća također su naišli na protivljenje, iako je vojska na taj način uništila veliki dio zaliha,
SAD su posljednji put koristile hemijsko oružje u Prvom svjetskom ratu, ali su ga proizvodile decenijama kao "sredstvo odvraćanja". Pažnja na program je usmjerena 1968. godine kada su čudni smrtni slučajevi ovaca doveli do otkrića da vojska skladišti hemijsko oružje širom SAD-a pa čak i da ga testira na otvorenom.
Nove mjere će dovesti do uništavanja samo poznatih zaliha, a Rusija je optužena da tajno proizvodi nervni gas uprkos insistiranju da je uništila posljednje zalihe hemijskog oružja 2017. godine. Vladine snage u Siriji i teroristička grupa ISIL koristili su hemijsko oružje većim dijelom 2010-tih. Također, postupci SAD-a neće spriječiti neprijateljske zemlje i teroriste da koriste toksine.
