Preciznije, projekt mapiranja je trenutno na 23,4 posto, ali je cilj inicijative da se posao mapiranja morskog dna obavi do 2030. godine, odnosno za manje od osam godina.
Projekt je dio veće inicijative The Ocean Decade, koju predvodi UN, a oslanja se uglavnom na dobrovoljni doprinos u vidu podataka okeanske topografije.
Rok mapiranja kompletnog morskog dna na planeti do 2030. godine je moguće ostvariti zahvaljujući napretku tehnologije i već dostupnih podataka. Samo tokom prošle godine je mapirano 9,841 miliona kvadratnih kilometara morskog dna primarno otvaranjem arhiva, u odnosu na aktivne napore mapiranja.
Naučnici cjeruju da će prikupljanje batimetrijskih podataka pomoći u boljem razumijevanju klimatskih promijena i u naporima za očuvanje okeana. Mapiranje okeanskog dna pomaže i u otkrivanju cumanija i drugih prirodnih katastrova.
Mnogi od korištenih podataka su već postojali. Projekt sse oslanja na doprinose vlada i kompanija, ali neki od njih još uvijek oklijevaju da otvore svoje arhive iz straha od odavanja nacionalnih ili poslovnih tajni.
Svi podaci će biti dostupni javnosti putem interneta i GEBCO globalne mreže. Prije projekta Seabed 2030 je bilo javno dostupno veoma malo podataka dobijenih direktnim mapiranjem. Većina batimetrijskih mjerenja se procjenjuje pomoću očitavanja satelitskog visinomjera, a ta očitavanja daju veoma grubu predstavu o morskom dnu. Neki naučnici vjeruju da bi napori za pronalazak nestalog aviona Malaysia Airlinesa bili uspješniji zahvaljujući novijim i preciznijim metodama mapiranja okeanskog dna.
