Prvi prototip kineskog "čistog" nuklearnog reaktora bit će spreman u augustu, a prvi testovi se očekuju u septembru. Također, komercijalni nuklearni reaktor pune veličine trebao bi biti završen do 2030. godine.
Nova tehnologija bi trebala biti više ekološki prihvatljiva, nego će riješiti i neke političke kontroverzne. Konvencionalni uranijumski reaktori protivode otpad koji ostaje ekstremno radioaktivan do 10.000 godina, zbog čega su potrebni kontejneri i ogromna sigurnost. Otpad uključuje i pluonij-239, ključni izotop za nuklearna oružja. Također, predstavljaju rizik od curenja dramatičnog nivoa radijacije, kao što je bio slučaj u Černobilu. Pored toga, potrebno im je mnogo vode, što ih također ograničava.
Međutim, torijski reaktori razlažu svoj ključni element u soli koja uglavnom daje uranij-233, a koji se može reciklirati kroz druge reakcije. Drugi ostani reakcije imaju "poluživot" od 500 godina, što nije spektakularno, ali je mnogo sigurnije. Ukoliko dođe do curenja, rastopljena so se dovoljno hladi što rezultira začepljavanjem i sprečavanjem većeg curena. Tehnologija ne zahtijeva vodu i ne može se lako koristiti za proizvodnju nuklearnog oružja. Reaktori se mogu napraviti u i pustinji, daleko od većine gradova i bez zabrinutosti zbog gomilanja nuklearnog oružja.
Kina pravi prvi komercijalni reaktor u Wuweiju, pustinjskom gradu u provinciji Gansu.
Američki reaktor baziran na natriju je još uvijek u razvoju.
Kina je ipak još uvijek daleko od cilja karbonske neutralnosti do 2060. godine, jer se još uvijek mnogo oslanja na ugralj. Ipak, torijski nuklearni reaktor bi mogao pomoći Kini da se riješi uglja relativno brzo.
Livaković se nada da Džeko neće ostvariti transfer koji se dugo spominje: Zadovoljstvo je imati ga
