Ipak, prije nego se to desi, stručnjaci poput profesora fizike Johna Martinisa morat će kreirati uređaje koji će iskoristiti mogućnosti koje im pruža kvantni bit ili kubit, a koji će u isto vrijeme morati ispravljati vlastite greške inducirane utjecajima okoline.
I zaista, ono što predstavlja pravu prekretnicu, istraživači iz laboratorija Martinis nedavno su razvili i stavili u upotrebu. Riječ je o razvijenom kvantnom uređaju koji vrši ispravljanje vlastitih grešaka tako da ih pregleda i po potrebi stavlja ustranu.
Uređaj predstavlja prekretnicu jer će u budućnosti upravo njegove buduće verzije predstavljati ključne dijelove moćnih kvantnih računara.
Uloga ovakvog kvantnog uređaja ili kola jeste da zadrži konstantnu funkcionalnost ili stabilnost kubita koja je fundamentalna za neometan rad budućih računara. Kubit je zapravo kvantna verzija bita, osnovnih jedinica memorije modernih računara.
Dok bitovi mogu biti "1" ili "0", kubiti mogu biti u superpoziciji, odnosno u dvije pozicije istovremeno. Iako im to daje veliku prednost nad klasičnim bitovima, ista karakteristika uzrokuje često "iskakanje" iz procesa.
