Lopta kojom se igra SP u Kataru je "čudo tehnologije"

Ispostavilo se da je koeficijent otpora nogometne lopte otprilike 2,5 puta veći za laminarni tok nego za turbulentno strujanje. Iako može izgledati kontraintuitivno, hrapavost površine lopte odgađa odvajanje graničnog sloja zraka i duže zadržava loptu u turbulentnom toku. Ova činjenica fizike da grublje lopte trpe manje otpora, razlog je što loptice za golf su udubljenjima lete mnogo dalje nego što bi letjele da su glatke.

Kada je riječ o proizvodnji dobre nogometne lopte, brzina kojom protok zraka prelazi iz turbulentnog u laminarni je kritična. To je zato što kada dođe do tog prijelaza, lopta počinje dramatično usporavati. Ako laminarni tok krene pri prevelikoj brzini, lopta počinje brže usporavati u odnosu na onu koja duže održava turbulentni tok.

Adidas pravi nogometne lopte za svjetska prvenstva od 1970. godine, a do 2002. godine je svaka lopta napravljena s kultnom konstrukcijom od 32 panela. Ukupno 20 šestouglih i 12 petouglih panela tradicionalno su se pravili od kože i potom spajali.

Međutim, nova era je počela sa Svjetskim prvenstvom u Njemačkoj 2006. godine. Lopta nazvana Teamgeist se sastojala od 14 glatkih sintetičkih panela koji su bili termalno spojeni umjesto šivanja. Čvrstoća spoja i lijepljenje je sprečavalo prodiranje vode u unutrašnjost lopte.

Proizvodnja lopti od novih materijala i novim tehnikama s manjim brojem panela donijela je promjene u letu lopte kroz zrak. Na prethodna tri svjetska prvenstva Adidas je pokušao izbalansirati broj panela, svojstva šavova i teskturu površine kako bi napravio lopte s pravom aerodinamikom.

Lopta Jabulani koja se koristila na SP-u u Južnoafričkoj Republici 2010. godine imala je osam panela koji su bili teksturirani kako bi se kompenzirali kraći šavovi i manji broj panela. Uprkos naporima Adidasa, Jabulani je ipak bila kontroverzna lopta, a mnogi igrači su se žalili da je naglo usporavala. Kada je profesor analizirao loptu u zračnom tunelu, otkrio je da je Jabulani generalno previše gladak te da ima veći koeficijent otpora od lopte Teamgeist iz 2006. godine.

Lopte za SP u Brazilu 2014. i SP u Rusiji 2018. godine nazvane Brazuca i Telstar 18 imale su po šest panela neobičnog oblika. Iako su imale nešto drugačije teksture površine, općenitu su posjedovale istu ukupnu hrapavost površine, a prema tome i slična aerodinamička svojstva. Ove lopte su se generalno svidjele igračima, no neki su se žalili da Telstar 18 lako odskače.

Aktuelna lopte Al Rihla, koja se koristi na Mundijalu u Kataru, napravljena je od tinti baziranih na vodi te ljepila, a sastoji se od 20 panela. Osam od tih panela su mali trouglovi s približno jednakim stranicama, dok 12 većih ima oblik korneta za sladoled. Umjesto korištenja podignutih tekstura za povećanje hrapavosti površine kao kod prethodnih lopti, Al Rihla je prekrivena rupicama koje njenoj površini daju relativno gladak osjećaj u poređenju s prethodnim loptama. Kako bi se to kompenziralo, šavovi Al Rihle su širi i dublji. To je možda rezultat naučene "lekcije" na glatkom Jabulaniju, koji je imao najpliće i najkraće šavove, a igrači su smatrali da je spor u zraku.

Kada protok zraka prelazi iz turbulentnog u laminarni tok, koeficijent otpora brzo raste. Kada se to dogodi lopti u letu, ona iznenada trpi brzo povećanje otpora i naglo ubrzava.

Većina lopti za svjetska prvenstva koje su testirane, napravile su taj prijelaz pri brzini od 58 km/h. Očekivano, Jabulani je bio spor i težak za predvidjeti. Al Rihla ima aerodinamičke karakteristike slične svoja dva prethodnika.

Svaka lopta dobije poneku kritiku, no nauka pokazuje da bi Al Rihla trebala djelovati poznato igračima u Kataru.