Pomjeren najstariji britanski satelit, nije poznato ko je to učinio i zašto
Riječ je o satelitu Skynet-1A, koji je lansiran 1969. godine, svega nekoliko mjeseci nakon što su ljudi prvi put kročili na Mjesec. Ovaj satelit je smješten visoko iznad afričke istočne obale, kako bi prenosio komunikaciju za britanske snage. Kada je ova svemirska letjelica prestala s radom nekoliko godina kasnije, očekivalo se da će ga gravitacija povući dalje na istok iznad Indijskog okeana. Međutim, danas se satelit zapravo nalazi "pola planete dalje" na visini od 36.000 kilometara iznad Amerike.
Orbitalna mehanika govori da je malo vjerovatno da je vojna letjelica teška 500 kilograma jednostavno "odlutala" na svoju trenutnu lokaciju. Gotovo sigurno je dobila komandu da aktivira svoje potisnike kako bi se uputila ka zapadu. Postavlja se pitanje ko je poslao tu komandu, po čijem naređenju i zbog čega.
Intrigantno je da ključne informacije o nekada vitalnom vojnom satelitu mogu jednostavno nestati. Postavlja se i pitanje zašto je to još uvijek važno, jer je riječ o odbačenom svemirskom otpadu.
"Još uvijek je relevantno, jer ko god da je pomjerio Skynet-1A, učinio nam je nekoliko usluga. On se sada nalazi u tzv. 'gravitacijskom bunaru' na 150 stepeni zapadne geografske dužine te luta naprijed - nazad poput klikera na dnu posude. Nažalost, ovo ga redovno približava drugim satelitima. Uprkos činjenici da je 'mrtav', rizik od sudara 'našeg' satelita s nečim drugim je naša odgovornost", izjavio svemirski konsultant dr. Stuart Eves.
On je pregledao sve stare satelitske kataloge i Nacionalni arhiv te je razgovarao sa stručnjacima za satelite širom svijeta, ali nije mogao pronaći razloge ponašanja najstarije britanske letjelice na kraju njenog životnog vijeka.
Ovaj slučaj je "pogodan" za teorije zavjere, ne samo zbog imena Skynet koje odmah podsjeća na film "Terminator".
Skynet-1A je proizvela nekadašnja američka kompanija Philco Ford, a u svemir je lansiran pomoću rakete Delta.
"Prvi Skynet satelit je donio revoluciju u britanski telekomunikacijski kapacitet te je omogućio Londonu da sigurno komunicira sa svojim snagama koje su bile veoma daleko, čak i u Singapuru. Međutim, s tehnološke tačke gledišta, ovaj satelit je više američki nego britanski, jer su ga SAD napravile i lansirale", izjavio je dr. Aaron Bateman.
Ovaj stav potvrđuje i Graham Davison, koji je kontrolisao Skynet-1A ranih sedamdesetih iz svog britanskog operativnog centra u Hampshireu.
"Amerikanci su u početku kontrolisali satelit u orbiti, testirali su sav naš softver u odnosu na njihov, a nakon toga su predali kontrolu RAF-u. U suštini, postojala je dvostruka kontrola, no kada je i zašto Skynet-1A mogao biti vraćen Amerikancima, što se čini nevjerovatnim, bojim se da se ne mogu sjetiti", kazao je Davison.
Rachel Hill, doktorantica s Univerzitetskog koledža u Londonu, pretraživala je Nacionalni arhiv te je otkrila jednu razumnu mogućnost.
"Skynet tim iz Oakhangera je mogao otići u postrojenje Američkih zračnih snaga u Sunnyvaleu kako bi kontrolisao Skynet tokom Oakouta. To se dogodilo kada je kontrola privremeno prepuštena SAD-u dok je Oakhanger bio isključen zbog održavanja. Možda je tada došlo do pomjeranja, rekla je Hill.
Nepotpuni zvanični zapisi o statusu satelita Skynet-1A sugerišu da je finalno komandovanje prepušteno Amerikancima kada je Oakhanger izgubio satelit iz vida 1977. godine.
Međutim, Skynet-1A se potom premjestio na trenutnu poziciju te je pušten da "umre" na čudnom mjestu iako je zapravo trebao završiti u "orbitalnom groblju". To je zapravo prostor na velikoj visini gdje stari svemirski otpad ne predstavlja rizik po aktivne telekomunikacijske satelite. Ovo slanje na "groblje" je danas standardna praksa, no sedamdesetih niko nije mnogo razmišljao održivosti u svemiru.
Međutim, stavovi su se promijenili jer je svemir sve zakrčeniji. Na 105 stepeni zapadne geografske dužine, aktivni satelit bi mogao "vidjeti" komad svemirskog otpada u krugu od 50 kilometara od njegove pozicije i to do četiri puta dnevno. To možda ne zvuči da su blizu, ali pri brzinama kojim se kreću ovi nefunkcionalni objekti, udaljenost je suviše mala da bi bila "ugodna".
Satelit konstantno prati Nacionalni svemirski operativni centar Velike Britanije. Ostali satelitski operateri dobiju obavijest u slučaju potrebe za poduzimanjem akcije izbjegavanja.
Britanske vlasti bi mogle razmisliti o uklanjanju starog satelita na sigurniju lokaciju, a trenutno su u razvoju tehnologije za hvatanje svemirskog otpada u svemiru.
