Proizvodnja računara u BiH: Ovo je priča o Energoinvestovom IRIS-u PC 16
Iz nekadašnjeg jugoslavenskog industrijskog giganta su nam ispričali kako su došli u poziciju da prave proizvod koji je postao osnova savremenog svijeta. Svoj doprinos proizvodnji računara dao je i Elektrotehnički fakultet u Sarajevu.
"Jedan od osnovnih postulata Energoinvesta bazirao se na ulaganju u nauku i razvoj novih tehnologija, tako da je bio logičan slijed da se počne sa idejom razvoja informacionog sistema, a kasnije i proizvodnjom računara. Kao što je poznato, većina profesora i asistenata sa Elektrotehničkog fakulteta iz Sarajeva je radila u pojedinim Energoinvestovim firmama (SOUR-ima) i sa ovim načinom rada je nauka i struka bila direktno povezana i usmjerena jedna ka drugoj", obrazložili su.
Pretpostavke za nastanak IRIS-a 16 nastale su dosta prije početka njegove proizvodnje. Energoinvest je imao odjel posvećen samo razvoju i proizvodnji računara koji su se tada sve više primjenjivali u poslovnim djelatnostima.
"Sedamdesetih godina prošlog stoljeća počinje period 'prodaje pameti', a to je podrazumijevalo uvođenje inovacije i razvijanje novih tehnologija, gdje je nastajao veliki broj važnih izuma i koji su se primjenjivali u Energoinvestu, a nakon toga se otpočinjalo sa proizvodnjom istih. U to vrijeme Energoinvest je imao i svoj računarski centar (ERC), u kojem se nalazio računar druge generacije, a kasnije i više računara treće generacije, tako da je naša kompanija već tada u nekim programima elektronski obavljala pojedine procese rada, kao što su bili obračuni plaća, kao i slične usluge za mnoge druge firme", naveli su.
Kako su istakli, 80-ih godina prošlog vijeka "Program unapređenja poslovnih funkcija u Energoinvestu“ je bio dokument koji se upravo odnosio i na segment "Kompjuterizacije poslovanja - strategija razvoja i uvođenja". Proizvodnja računara je podrazumijevala dodatno širenje Energoinvesta.
"Nosioci kompjuterizacije su bili Energoinvestovi Centar za samoupravljanje i organizaciju, ERC, IRCA, ICE, Elektrotehnički fakultet Sarajevo, Centar za obrazovanje i razvoj kadrova, kao i sve radne organizacije. Plan je obuhvatao instalaciju novih računarskih sistema, kao i nabavku opreme za projekte kompjuterizacije poslovanja praktično svih radnih organizacija, što je predstavljalo početni momenat u razvoju ovog proizvodnog programa u Energoinvestu. Pored ERC-a koji je postojao niz godina napravljeno je i niz firmi koje su se bavile 'modernim naučnim saznanjima' pa je tako, osim firme IRIS, formirana i firma Kibernetika koje je izvodila projekte korištenja računara (većinom treće generacije, a kasnije i četvrte generacije, odnosno PC računara) u industriji (upravljanje nuklearnim elektranama, termoelektranama, tvornicama i slično)", naglasili su iz Energoinvesta.
Konkurentan i tražen na tržištu "genijalni mališa"
Proizvodnja računara, pričaju nam, počela je korištenjem znanja iz inostranstva. IRIS je bio jeftiniji u odnosu na američke računare, imao je svoje prednosti i bio je vrlo prodavan.
"Kada su se prvi PC računari počeli proizvoditi u Sjedinjenim Američkim Državama, tadašnja cijena je iznosila oko 15.000 dolara, što je bilo preskupo ne samo za pojedince, nego i za firme. Stoga je IRIS, kupio jedan od prvih računara i na njegovom dizajnu se osmislio i čak poboljšao sistem, te je tada napravljen prvi prototip računara IRIS 8, koji je veoma brzo ušao u 'serijsku proizvodnju'. Ovaj model je bio srazmjerno skup, ali je bilo ogromno tržište na području bivše Jugoslavije i veliki broj ovih primjeraka je prodat", potcrtali su.
U Energoinvestu su detaljnije objasnili kakve je tehničke karakteristike imao njihov računar poredeći ga sa IBM-ovim računarom.
"Početkom 1986. godine je napravljena i jača verzija model IRIS 16 i predstavljao je gornju klasu personalnih računara. Urađen je u vlastitim razvojnim biroima, ovaj 'genijalni mališa' kako su ga tada nazvali bio je potpuno nezavisan od strane tehnologije i licenci što je njegovu vrijednost još više povećavalo. U poređenju sa tadašnjim 'starijim bratom' iz Amerike, IBM-ovim računarom, bio je u većoj prednosti po mnogim karakteristikama. Na primjer, model IRIS 16 je bio za nekih 60 posto brži u obradi i davanju potrebnih informacija od IBM-a, kapacitet memorije je bio dvostruko veći sa mogućnošću povećanja kapacitete za 20 MB, također stepen integracije bio je mnogo veći nego kod sličnih do tada proizvedenih računara", napomenuli su.
Računar se koristio i kao, kako su naveli, inteligentni terminal, za rasterećenje velikih sistema i u poslovima koje veliki računari ne obavljaju.
"Prije svega se odnosi na organizovanje, održavanje i pretraživanje najrazličitijih baza podataka, neposredan kontakt sa specijaliziranim isturenim inteligentnim terminalima kao što su pošte, banke, zatim u pripremi poslovnih prezentacija, računarsko pomognuto projektovanje i produkcija crteža u arhitekturi, građevinarstvu, mašinstvu, elektrotehnici itd.", dodali su.
Razvoj IRIS-a PC 16 bio je isključivo Energoinvestov projekat za koji smatraju da je bio vrhunski proizvod po "know how" tehnologiji. Razvoj je trajao nekoliko godina.
"Pošto se proizvodio po manufakturnom sistemu, nije zahtjevalo veće ulaganje, a zarada je bila viša od 200 posto po jednom primjerku", tvrde.
Ponovo su se osvrnuli na njegove pojedine prednosti u odnosu na konkurenciju.
"Tehničke karakteristike su bile adekvatne i ekvivalentne tadašnjoj konkurenciji, a u nekim segmentima čak i bolje. Recimo, kod IRIS 16 računara su već počeli sa ugradnjom dodatnog čipa u monitore i štampače, koji je omogućavao prikaz naših diakriktika šđčćž na ekranu i njihovu štampu, a što zapadni proizvođači nisu imali tu mogućnost", podsjetili su.
Koštao od sedam do osam hiljada KM
IRIS se prodavao na području cijele bivše Jugoslavije, ali najviše na području Bosne i Hercegovine. Kupci su prvenstveno bili Energoinvestovi SOUR-i i fabrike. U ovoj kompaniji su komentarisali i navod da se koristio tokom Zimskih olimpijskih igara u Sarajevu 1984.
"Cijena jednog računara kada se pretvori u sadašnju vrijednost je iznosila cca sedam do osam hiljada KM, a potražnja je bila veća od mogućnosti proizvodnje. Za vrijeme olimpijade se nije koristio IRIS računar, jer je tada bio još u razvoju, ali su postojali Energoinvestovi terminali, koji su bili spojeni na Centralni računar i koristili se na svim borilištima, kao i u Press Centru, sa softwareom koji je napravljen u Energoinvestu, a za potrebe Olimpijskih igara. Tako da se jesu koristili Energoinvestovi sistemi, ali ne baš IRIS 8, a pogotovo ne IRIS 16 koji je konstruisan nešto kasnije", izjavili su.
Proizvodnja računara u Bosni i Hercegovini danas
Podsjetili su da se u Bosni i Hercegovini i danas proizvode računari na isti način kako to čine u SAD-u, Njemačkoj ili bilo kojoj drugoj državi.
"Sve komponente (ali baš sve, 100 posto) se proizvode u Kini, Tajvanu itd. Te komponente kupuju kompjuterske kompanije, u većim količinama. Cijene takvih komponenti su veoma niske. Za potrebe ugradnje u 'Brand Name' računare se testira svaka deseta komponenta, a u 'Noname' računare, svaka stota. Također, može se naručiti da proizvođač komponenti stavlja direktno logo kompanije koja će to kupovati. Nakon toga se te komponente 'sklapaju' u računar i to predstavlja proizvodnju računara", objasnili su u Energoinvestu.
Naglasili su da u Bosni i Hercegovini ne postoji "Brand Name" vlasnička proizvodnja.
"Ali postoji ovlaštena proizvodnja za 'Brand Name' kompanije, koje naprimjer rade proizvodnju DELL računara, po ovlaštenju i pravilima firme DELL iz SAD-a. Osim 'Brand Name' proizvodnje, u Bosni i Hercegovini se proizvodi i 'Half Name' kompjuteri, a skoro svaka kompjuterska firma u Bosni i Hercegovini proizvodi 'Noname' računare, a što podrazumijeva sklapanje komponenti po želji kupca", kazali su nam u Energoinvestu.
