Projekat A119: Zbog čega su Amerikanci planirali detonirati nuklearnu bombu na Mjesecu
U nastojanju da poraze Sovjetsku Rusiju u svemirskoj utrci, Sjedinjene Države su razmatrale mogućnost eksplozije hidrogenske na Mjesecu kako bi se oblak u obliku gljive mogao vidjeti na cijelom svijetu.
Pedesetih godina prošlog stoljeća hladnoratovski obračun između Sjedinjenih Država i Sovjetskog Saveza odigravao na nekoliko frontova Obje globalne supersile pojačavale su svoju nuklearnu moć. Godine 1945. SAD je detonirao prve nuklearne bombe u historiji. Sovjetima nije dugo trebalo da ih sustignu: testirali su svoje prvo nuklearno oružje 1949. godine.
Hladni rat u punom jeku
Do ranih 1950-ih nuklearna tehnologija je napredovala. Godine 1952. SAD je testirao svoju prvu hidrogensku bombu, također poznatu kao termonuklearna bomba. U usporedbi s ranijim atomskim bombama, ove su hidrogenske bombe bile stotine puta jače.
Godine 1955. Sovjeti su ih još jednom sustigli, detonirajući svoje prvo termonuklearno oružje. U prvom desetljeću utrke u nuklearnom naoružanju, Sovjeti su zaostajali za SAD-om, ali to će se promijeniti s utrkom u svemiru.
Godine 1957. Sovjeti su poslali prvi satelit u orbitu. Poznat kao Sputnik, satelit je poslao udarni val diljem svijeta, a Sjedinjene Države su zadrhtale koliko su daleko zaostale u utrci. I tako su pokrenuli odvažan, strogo povjerljiv plan iz 1958. koji bi ih vratio na čelo.
Planiranje projekta
Nakon Sputnjika, američke zračne snage otvorile su novi projekt. "Studija lunarnih istraživačkih letova", projekt A119 zapravo je bio projekat o detoniranju nuklearne bombe na površini Mjeseca.
Mnogi vrhunski nuklearni naučnici u svijetu radili su za Armor Research Foundation u Chicagu. Leonard Reiffel bio je jedan od tih naučnika. Neposredno prije lansiranja Projekta A119, Zračne snage su kontaktirale vodeće znanstvenike s pitanjem što bi se dogodilo da nuklearna bomba eksplodira na Mjesecu.
Nije to bila samo hipoteza. Zračne snage željele su osigurati da će nuklearna eksplozija na Mjesecu biti vidljiva sa Zemlje. Cijela poenta projekta A119 bila je pokazati svijetu da je SAD ispred Sovjetskog Saveza. Tim koji radi na Projektu A119 odlučio je usmjeriti bombu na granicu između tamne i svijetle strane Mjeseca.
"Eksplozija bi očito bila najbolja na tamnoj strani Mjeseca i teorija je bila da bi, ako bi bomba eksplodirala na rubu Mjeseca, oblak gljive bi bio osvijetljen Suncem", objasnio je Reiffel.
Reiffelov istraživački tim također je uključivao studenta diplomskog studija na Sveučilištu u Chicagu: Carla Sagana, poznatog astronoma i planetarnog znanstvenika. Sagan je izračunao veličinu oblaka gljive.
Za i protiv nuklearke na Mjesecu
Očito je bilo nekih velikih nedostataka u eksploziji Mjeseca termonuklearnim oružjem. Kao prvo, eksplozija bi ostavila golemi krater koji bi zauvijek promijenio Mjesečevu površinu. A s druge strane, detonacija bi mogla izazvati veliku reakciju javnosti. Ali naučnici su vidjeli i moguću dobru stranu. Detonacija bi mogla otkriti nešto o mjesečevoj hemiji ili unutrašnjoj strukturi Mjeseca.
Da je nuklearna bomba detonirala na površini Mjeseca, milijarde ljudi na Zemlji vidjele bi oblak gljive. I Sovjeti bi znali da su ih Amerikanci potukli.
Što bi se dogodilo da je ratno zrakoplovstvo izvelo projekt A119? To bi gotovo sigurno poslalo svemirsku utrku u sasvim drugom smjeru. Umjesto utrke u slanju čovjeka na Mjesec, suparnici iz Hladnog rata nastavili bi svoje nuklearno takmičenje.
Projekt A119 na kraju se nije dogodio. A danas, plan za nuklearno bacanje Mjeseca zvuči potpuno suludo. Ali u žaru Hladnog rata, projekt A119 imao je mnogo pristaša. Srećom, SAD su se naposljetku odlučile usredotočiti na svemirska putovanja s ljudskom posadom umjesto na uništavanje Mjeseca nuklearnim bombama.
