U zaljevu San Francisca
39

Prvi katamaran na vodik će uskoro zaploviti, prima do 75 putnika

D. B.
Inovativni katamaran pod nazivom MV Sea Change može smjestiti do 75 putnika te obećava smanjenje emisije ugljika i ovisnosti o plovilima na dizelski pogon. Ovaj katamaran će uskoro zaploviti u zaljevu San Francisca.

Katamaran je dio inicijative za održivost s ciljem smanjenja emisije ugljika i ovisnosti o dizelskim plovilima, navode kalifornijski zvaničnici. Investitor SWITCH Maritime je finansirao i vodio projekt, a katamaran je napravljen u brodogradilištu Bay Ship and Yacht u Alamedi u Kaliforniji i All-American Marineu u Bellinghamu u Washingtonu.

MV Sea Change je katamaran dug nešto više od 21 metra, može primiti do 75 putnika te će ploviti između trajektnog terminala Pier 41 i terminala u centru San Francisca. Katamaran u službu ulazi 19. jula i prevozit će putnike besplatno u prvih šest mjeseci jer je dio pilot programa.

"Ako ovo bude uspješno, pojavit će se više ovakvih plovila u našoj floti, ali i flotama drugih kompanija u SAD-u i svijetu", izjavio je jedan od zvaničnika.

Domet katamarana iznosi oko 555 kilometara te može raditi oko 16 sati prije narednog punjenja gorivom.

Tehnologija na kojoj je zasnovan prilično je interesantna. Gorive ćelije kombinuju vodik i kisik u elektrohemijskoj reakciji, a kao nusproizvod se dobija voda.

Jedna od glavnih prednosti komercijalnih trajekata na vodik je to što oni u velikoj mjeri pomažu u smanjenju emisije stakleničkih plinova i zagađivača zraka u poređenju s dizelskim verzijama. Osim toga, vozila na vodik su jeftina, pružaju "zelenu" energiju i dovode do otvaranja novih radnih mjesta.

Korištenje ove tehnologije može rezultirati značajnim smanjenjem emisije stakleničkih plinova, jer brodarska industrija stvara gotovo 3 posto od ukupnih svjetskih emisija stakleničkih gasova.

Zvaničnici ističu značaj katamarana te tvrde da je veoma teško smanjiti emisije plovila.

S druge strane, vozila na vodik nose određeni rizik. Proizvodnja vodika je prilično opasna jer uključuje metan i prirodni gas, kao i ispuštanje CO2 u zrak. Također, proizvodnja i transport vodika bi mogla zahtijevati mnogo energije, čime bi se poništavale prednosti koje donosi ova tehnologija. Konačno, upravljanje vodikom zahtijeva odgovarajuću ekspertizu. Curenje tokom proizvodnje, skladištenja i transporta može negativno utjecati na klimu. Zapaljivost i niska gustoća energije u vodiku mogu predstavljati izazov za ljude i okolinu.

Opremljen naprednom tehnologijom, projekt Sea Change će vjerovatno "previdjeti" postojeće izazove i promovisati održivost na bolji način. Budućnost će pokazati da li to može učiniti efikasno ili ne.