SpinLaunch je lansirao komponente NASA-inog satelita u nebo, a nakon toga je ponovo došao do njih i analizirao ih da bi ustanovio kako su podnijeli okretanje u njegovom suborbitalnom akceleratoru i let pri brzini od 8.000 km/h.
Ovaj test je za SpinLaunch bio 10. uspješno lansiranje, a obavljen je iz Svemirske luke America u Novom Meksiku 27. septemba u sklopu kampanje testiranja čiji je cilj ustanoviti da li određeni naučni teret i sateliti mogu "preživjeti" stres procedure lansiranja.
Ranije ove godine je NASA saopćila da je potpisala ugovor za testiranje SpinLauncheve tehnologije tako da bi njen teret mogao biti lansiran uz pomoć kinetičkog sistema lansiranja. Partneri i vladini zvaničnici posmatrali su misiju obavljenu 27. septembra.
SpinLaunch nije katapultirao samo NASA-in teretn, nego i teret Airbusa, Univerziteta Cornell i kompanije Outpost koja razvija satelite. Ovaj teret se vrtio u Suborbital Acceleratoru te je potom lansiran u nebo.
NASA-in teret je dizajniran na prikupi ključne podatke o letu, sadržavao je žiroskop, magnetometar i dva akcelerometra, kao i senzore za temperaturu i vlažnost.
"Testni let 10 predstavlja ključnu tačku za SpinLaunch, otvorili smo Suborbital Accelerator za naše klijente, strateške partnere i istraživačke grupe. Podaci skupljeni tokom testnih letova će biti izuzetno vrijedni za SpinLaunch dok razvijamo naš Orbital Launch sistem, kao i za naše klijente koji žele jeftin i održiv pristup svemiru", izjavio je Jonathan Yaney, osnivač i direktor kompanije SpinLaunch.
Tokom testa je teret lansiran na visinu od 9.150 metara.
SpaceLaunchev sistem će biti mnogo jeftiniji od standardnih jer koristi 70 posto manje goriva i infrastrukture u donosu na tradicionalno lansiranje rakete. Također, ekološki je prihvatljiviji jer koristi mali raketni moter za finalno "ubacivanje" u orbitu.
U 2024. godini smo se divili umjetnoj inteligenciji, ali trebamo li "strahovati" od AGI-a u 2025.?
