Uspješne žene u nauci i tehnologiji u BiH: Ravnopravne smo s muškarcima!
Povodom međunarodnog dana razgovarali smo sa uspješnim ženama koje su govorile o svojim iskustvima u oblasti tehnologije i inžinjeringa te navele kako se trud i znanje uvijek cijeni bez obzira na spol.
Jasna Hivziefendić, profesorica na Univerzitetu Burch u Sarajevu na odsjeku za elektrotehniku je istakla da su žene ravnopravno zastupljene kao i muškarci u oblastima inžinjeringa, nauke i tehnologije. Dodala je da se stalno postavljaju pitanja o tome da li žena ima jednake mogućnosti kao i suprotan spol i da se time pokreću određene sumnje.
"Moje iskustvo pokazuje da je žena sposobna da se izbori za svoj položaj bez obzira o kojoj nauci i zanimanju govorimo. Svakako je bitno istaći da je inžinjering i IT tehnologija posao budućnosti i tome doprinosi i činjenica da je Evropska unija kroz svoje strategije rekla da će do 2050. godine uložiti jedan trilion eura u tehnologije što je dovoljan pokazatelj", dodala je Hivziefendić.
Diskriminacija između uspješnih muškaraca i žena postoji, ali se znanjem sve prevazilazi
Sagovornica je naglasila kako su evidentne određene razlike kada se govori o uspješnim ženama i muškarcima, ali je navela da je velika odgovornost na ženama na koji način će se izboriti za svoj položaj.
"Ukoliko ste sposobne i svjesne znanja, tu ćete diskriminaciju mnogo manje osjetiti. Ukoliko se pravilno postavite u svakom segmentu života vi ćete definitivno mnogo bolje proći i u karijeri i životu. Naravno, bez obzira o kojoj oblasti je riječ", pojasnila je.
Hivziefendić je iznijela jedan podatak o tome da srednjoškolke ne razvijaju previše zainteresovanosti za IT tehnologije i inžinjering, međutim, dolaskom na fakultet i postignutim rezultatima zapravo se ukazuje na to da one nisu ništa manje sposobne od svojih kolega.
"Dakle, bitan je isključivo kvalitet i znanje koje steknete i vaša sposobnost i da sve to prenesete u praksu", dodala je.
Meliha Selak je trenutno profesorica na Elektrotehničkom fakultetu u Sarajevu, a ispričala nam je da je u 45 godini otišla u Kanadu. Iako je, kako je navela, po godinama bila više za odlazak u penziju, ali je željela da se bori za egzistenciju svoje porodice i samim tim je napredovala u svojoj struci.
Primljena je na Univerzitet British Columbia gdje se od inžinjera naučnika polaganjem određenih ispita uspjela zaposliti u najveću elektroprivredu u Sjevernoj Americi.
"Riječ je o prestižnoj poziciji i sve je to zbog mog iskustva koje sam ponijela iz BiH. Nisam se edukovala u Americi i Kanadi već sam svoje znanje implementirala tu i ne mislim da sam to uradila zato što sam žena, već zahvaljujući mom radu i iskustvu. I nisam imala nikakvih problema što nisam muškarac niti je to bilo bitno. Uvažavalo se samo znanje i sposobnost", navela je Selak.
BiH ne ulaže dovoljno u nauku i stručnjake
Ipak, kako je naša sagovornica istakla, veoma malo BiH ulaže u nauku i stručnjake, a s druge strane, navela je da naša država ima mnogo kvalitetnih stručnjaka, a kada govorimo o ženama, posebno je naglasila profesorice koje ulažu velike napore da svoje znanje prenesu na mlade.
"Nismo mi zaostali za organizacijom i znanjem. Često je aktuelno pitanje zbog čega imamo toliki odliv mozgova, ali to nije ništa novo, to je oduvijek bilo aktuelno. Toga ima i u Njemačkoj iz koje inžinjeri putuju u Ameriku, Kanadu, Švedsku jer su tehnologija i inžinjerstvo oduvijek bili izazov za stručnjake da nešto više nauče i idu gdje im je najbolje da to ostvare. Inžinjerima je najlakše da se plasiraju vani jer nemaju barijere u jeziku kao što to imaju druge oblasti, jer matematika je uvijek i svugdje ista", dodala je.
Još jedan primjer uspješne naučnice je Monika Šafhauzer (21), studentica Prirodnomatematičkog fakulteta u Sarajevu i mlada genetičarka koja je sa još dvije kolegice na zaštićenom području Bentbaše pronašle patuljastog brkatog šišmiša - novu vrstu najugroženije vrste sisara na starom kontinentu.
Ona je i predsjednica Udruženja studenata biologije u BiH te je navela da je u početku bilo veoma teško doći u istu ravan s muškarcima u ovoj oblasti.
"Nije svejedno kada jedna grupa djevojaka ode na teren u 02:00 sata ujutro kako bi pronašla šišmiše i nešto ostvariti u nauci i to je definitivno bio veliki problem. Srećom, imala sam mnogo mentorica koje su uvijek bile na raspolaganju da pomognu prilikom svake moje dileme i problema i moram reći da je zaista žena ženi najveća inspiracija i to je zapravo najveći podsticaj", navela je.
S obzirom na to da je pronalazak nove vrste šišmiša bilo nešto sasvim novo za naše područje jer je riječ o specifičnoj vrsti, Monika je navela da su tada ona i njene kolegice imale finansijsku podršku Centra za krš i speleologiju.
"Imali smo obezbijeđeno sve, međutim, za sve dalje što smo željeli ostvariti bio je veliki problem. Kada želite raditi određene projekte potreban je novac, a nemoguće je da to sve sami radite tako da pokušavamo preko nevladinih organizacija i udruženja osigurati sredstva. A kada je riječ o pomoći države sve se svodi na verbalne pohvale za promociju BiH, međutim, finansijska stimulacija izostaje, a bez toga ne možete ništa uraditi", zaključila je Monika.
