Nakon teške nesreće, uz pomoć svojih ljekara i ortopeda uspio se oporaviti u rekordnom roku i potom ostvariti još bolje alpinističke rezultate. Početkom 2015. počeo je ozbiljnije treninge i vraćanjem fizičke spremnosti koju je uspio podići i na viši nivo.
U razgovoru za Klix.ba Gazić je kazao da je uspio osvojiti i najviši vrh Evrope Elbrus, što je bio "šlag na tortu" cijelog oporavka.
"Vratio sam se i premašio sam fizičku spremu koju sam imao prije nesreće. Uspio sam se popeti i na nove stijene koje su bile jedna od prekretnica sportsko-penjačke scene u posljednjih nekoliko godina", kazao je.
Međutim, sama nesreća bila je prekretnica u njegovom životu, tako da je sa 2015. godinom počeo i "novi život".
"Stvorio sam novu sliku o sebi i životu jer sam morao krenuti ispočetka. Prije nesreće mogao sam hodati i trčati, a poslije sam sve morao učiti kao malo dijete. Sve te svakodnevne aktivnosti meni su predstavljale veliki problem, ali zahvaljujući ljekarima, fizioterapeutima, porodici, rodbini i djevojci, uspio sam prebroditi sve to", dodaje Gazić.
U godini na izmaku Gazića su i najmanje stvari činile sretnim. Buđenje ujutro, stajanje na noge i sitnice o kojima drugi ljudi ne razmišljaju toliko, njega su činile najsretnijom osobom od samog jutra. Iako je sretan zbog sitnica, tu sreću pokvare nadležni koji su odgovorni za ulaganje u alpinizam u Bosni i Hercegovini i koji već godinama za ovaj ekstremni sport nisu izdvojili potrebna sredstva.
"Konkretno ulaganje u sportove kao što su alpinizam i ekstremni sportovi, u BiH je ravno nuli. Alpinisti u BiH počinju da postižu određene rezultate kao što je uspon kroz sjevernu stijenu Matterhorna, ali niko o tome ne razmišlja. Ja sam porijeklom iz Zenice, Zeničko-dobojskog kantona, i nisam dobio nikakvo ni priznanje, ni poziv, niti sam imao razgovor s nekim nadležnim iz grada ili kantona. Nisam zapostavljen, ali vjerujem da nisam u njihovim arhivama, niti znaju da sam ja iz Zenice", dodaje Gazić koji je u svojoj alpinističkoj karijeri prije nesreće na Prenju osvojio i Matterhorn.
Upravo zapostavljanje alpinizma kao sporta, Gazića je natjeralo da u 2015. godini počne pratiti političku scenu u Bosni i Hercegovini. On je istakao da je većina mladih bh. sportista pasivno u političkom djelovanju te da je potrebno da se uključe i budu svjesni onoga što se dešava oko njih.
"Ako budemo okretali glavu, situacija će nam biti sve gora. Sportisti su pravo lice jedne države i održavaju njen duh. Sve države ulažu u sport i tako žele predstaviti državu kao zdravu, sposobnu i kulturnu naciju, a naša država ulaže zanemarivo", dodaje Gazić.
Zagađenje koje je proteklih mjeseci zabilježeno u Sarajevu, Zenici, Tuzli i drugim bh. gradovima utječe na normalan život građana, a posebno sportista koji su navikli da budu na čistom i svježem zraku. Gazić je kazao da prati parametre zagađenja te da se trudi što više vremena provesti na planini i svježem zraku.
Nesreća koja ga je zadesila u 2014. godini natjerala ga je da ne planira unaprijed te zbog toga nema planova za 2016. godinu.
"Od nesreće jednostavno nemam nikakvih planova. Ona me naučila da ništa ne planiram dugoročno jer sad sam tu, danas sam zdrav, a šta me može zadesiti u narednih nekoliko sati to niko ne može predvidjeti. Postoje određene težnje i snovi za drugim alpinističkim podvizima, a trenutno nemam neke konkretne planove. Kao što mi je u 2015. došla ekspedicija na Kavkaz, vjerujem da će nešto doći i u 2016. godini", izjavio je Gazić za Klix.ba.
Na kraju razgovora je kazao da u 2015. godini nije bilo suza na njegovom licu. Posljednja koja je krenula iz njegovih očiju je suza radosnica kada je nakon nesreće shvatio da će preživjeti i da neće ostati nepokretan. Suze koje su tada krenule njega su napravile boljim čovjekom, te je u 2016. godini svim građanima Bosne i Hercegovine poželio puno zdravlja i da budu bolji ljudi.
Park Residence poprima završne obrise: Privedene kraju ključne građevinske faze
