Amel Tuka mališanima otkrio zanimljive stvari iz privatnog i poslovnog života
Pri samom ulasku u školu, Amel se prisjetio trenutaka iz školske klupe ugledavši slike svoje generacije na zidu. Istakao je, da je u ovoj školi rođena ljubav za sportom, ali ne atletikom već karateom, kojim se Amel bavio dugi niz godina te kako su mu nastavnici ove škole pružili veliko znanje ali i podršku u svemu što je radio.
"Zaista mi je drago biti ponovo na mjestu za koje me vežu lijepe uspomene. Iako je ponekad škola bila teška, prolazio sam odličnim uspjehom te uporedo trenirao karate. S obzirom da sam bio odličan đak, imao sam podršku svih nastavnika ali i ostalih uposlenika ove škole te im se želim zahvaliti na znanju koje su mi prenijeli ali i svakoj lijepoj riječi koju su mi uputili", rekao je Tuka.
Djevojčice i dječaci su s nestrpljenjem očekivali početak druženja sa Amelom, a zanimale su ih mnoge stvari o najboljem bh. atletičaru. Interesantnim pitanjima, saznali su kako je prijatelj Igara, Amel Tuka, u 7 godina od atletskog školskog mitinga u Zenici stigao do bronzane medalje na Svjetskom prvenstvu u Pekingu, kako je biti na pobjedničkom postolju, prednostima bavljenja sportom, koji su mu bili dragi, a koji manje dragi predmeti u školi te da mu je, s obzirom na poseban režim ishrane, najdraže kada na red stigne slatki program. Amel je mališanima odgovarao na mnoga pitanja ali im i uputio važne poruke koji će najmlađi sigurno zapamtiti. Na pitanje, da li mu je karijeri ikada bio toliko teško da je poželio odustati, Amel je odgovorio:
"Nisam nikada htio odustati, ali godina 2012/2013. mi je bila posebno teška jer sam u tom periodu studirao i fakultet mi je zaista bio najbitniji. Čak mi je i trener uvijek govorio da mi škola mora biti na prvom mjestu i uvijek sam se trudio jednako posvetiti i obrazovanju i sportu koji volim. Ujutro sam išao na fakultet, a poslijepodne sam išao na treninge i bilo mi je naporno uskladiti obaveze. U tom periodu sam bio najbolji u Bosni i Hercegovini, ali meni to nije bilo dovoljno jer sam želio da napravim nešto više, a da bih to uradio morao sam naporno trenirati. Nisam htio odustati od atletike, ali sam se tada okrenuo više prema školi i na kraju sam uspio završiti i fakultet, ali se i nastaviti baviti atletikom. Ma koliko teško bilo uskladiti sve, nisam nikada odustajao i upravo je to moja poruka svima vama", kazao je Tuka.
Događaj "Moja sportska priča" se organizuje u sklopu projekta "Fer igra za fer djetinjstvo" koji zajedno implementiraju Sportske igre mladih i Košarkaški savez BiH, a finansijski podržava Američka agencija za međunarodni razvoj USAID. "Moja sportska priča" ima za cilj pružiti priliku djeci da čuju sve pozitivne stvari koje bavljenje sportom nosi, zainteresovati ih da se bave sportom profesionalno ili rekreativno te ukazati im na sve negativne trendove današnjice koji imaju loš utjecaj na njihovo zdravlje kao i upoznati djecu širom BiH sa putevima koji su bh. sportisti prošli da bi danas bili tu gdje jesu i naučiti da ih nikada ne treba odustati od svojih snova ma koliko oni teško ostvarivi na početku izgledali.
"Sportske igre mladih će nastaviti realizaciju događaja „Moja sportska priča“ te ćemo se truditi da što veći broj dječaka i djevojčica saznaju inspirativne priče naših Ambasadora i prijatelja. Najbolji način da djeci probudite želju za sportom i svim onim lijepim stvarima koje bavljenje sportom nosi, jeste kada upoznaju najbolje bh. sportiste i kada im oni ispričaju svoje početke. Sigurno da im riječi njihovih sportskih uzora ostanu duboko urezane u sjećanja i možda ćemo sutra imati dječake i djevojčice, koji su zahvaljujući riječima podrške naših sportista, postali uzori nekim novim generacijama", istakla je Ena Jažić, PR menadžer Sportskih igara mladih.
Takmičarski dio BH Telecom Sportskih igara mladih završen je "Turnejom radosti" koja održana u Fojnici, Jajcu, Stocu, Banovićima, Gornjem Vakufu-Uskoplje i Gračanici, a gdje su se najmlađi osnovci takmičili u igri između dvije vatre te oni najbolji, osvojili medalje.