Ćerimagić osudio čelnike saveza: Tri predsjednika za tri puta slabiju atletiku
Predsjednik ispred reda Srba je Duško Ivičić.
"On je jasno i glasno rekao da on ne može donijeti novac u Savez jer institucije iz RS-a ne žele da daju novac u državni savez. Ovo je dovoljno. Predsjednik ispred reda Hrvata je Đurđica Šišul, uvažena dama kojoj se priča zasniva na tome kako je nekad bilo, kako je ona nekad trčala. Po mom mišljenju ista je bez znanja i hrabrosti da donese smjele i kvalitetne odluke i da pravi bolje uslove u bh. atletici što je pokazala kroz posljednja dva mandata, već je samo smjela i znala da donosi odluke kad nekoga treba kazniti i kad treba nekome osporiti djelovanje i progres. Predsjednik ispred reda Bošnjaka je Suad Kaknjo, bh. biznismen koji je zaboravio da atletika postoji i mimo Amela Tuke", podvukao je.
Ćerimagić je potom otkrio šta sve zamjera trojcu.
"Doprinijeli su da reprezentativnih priprema nema toliko dugo da smo i zaboravili kad ih je posljednji put bilo. Kad putujemo s reprezentacijom na takmičenja djeca nam skupljaju između sebe dresove kako bi imali u nečemu nastupati. Treneri koji putuju pod reprezentacijom plaćaju sami sebi putne troškove i smještaj (osim jednog ili dvojicu za koje domaćin pokriva troškove). Niti jedan trener u BiH nema neku novčanu naknadu od Saveza. Jedna licencirana staza u cijeloj BiH i ta ista nije napravljena zahvaljujući savezu već načelniku Rogatice. Niti jedan atletičar u BiH nema neki vid stipendiranja ili finansiranja od strane Saveza. Nema sistema licenciranja i unapređivanja trenera, a da ne pričam o sistemu da se neki trener pošalje negdje vani na doedukaciju ili da se dovedu neki mentori da nam donose znanje. Nisu u stanju kupiti električni startni pištolj već sudija na pogrešnom startu viče stoj. I tako dalje.
Ponovo se potom novca i odlaska talenata na Svjetsko prvenstvo.
"I kad vam se iz ovakvog gore napisanog okruženja pojave dva talenta koja su ostvarila normu za Svjetsko prvenstvo, što znači da je to pravo čudo jer za te norme Savez nije ništa pomogao, umjesto da ih objeručke privole i kažu hvala vam što imamo nekoga poslati na Svjetsko, oni unutar Upravnog odbora pokrenu pitanje da se ta djeca ne šalju na isto prvenstvo jer nema novca. Ček ček, tu nije kraj... Za ova dva atletičara Svjetska atletika plaća sve, ne Savez, a problem je u troškovima jednog trenera jer drugi bi platio sam za sebe jer smo tako naviknuti... I na kraju svega donijeli su odluku da ipak pošalju djecu, a da treneri plate sebi što je po treneru cca 6.000 KM, ako hoće da idu, ako neće djeca će ići sama i neka se snalaze u dalekom Peru", otkrio je.
Za kraj je ispričao još jednu anegdotu.
"Dolazi moja atletičarka u Savez i prilaze joj uvažena dva člana predsjedništva i govore joj trebala bi ti preći kod drugog trenera on je bolji. Nastavljajući joj se obraćati: 'ti si dosta veći potencijal od one male, ona je nekako debela i ne može daleko dogurati...' Ne bave se svojim poslom da namaknu novac što im je obaveza, ali se bave tuđim poslom i šire razdor što im nije posao. Imena iz ove anegdote nisam istakao jer me je stid da ne dovedem određene djevojke u neželjenu situaciju, ali morao sam anegdotu istaći da bi vam ukazao kakvi nam ljudi vode Savez i s čim se bave", poručio je Ćerimagić.
