Na današnji dan poginuo je heroj Sarajeva, džudista - Vinko Šamarlić
Poginuo je prije odlaska na Olimpijske igre u Barcelonu na kojima je trebao braniti boje Bosne i Hercegovine na najvećoj sportskoj smotri. Bosni i Hercegovini nije mogao dati olimpijsku medalju, umjesto toga dao joj je ono najvažnije i najvrednije što svi imamo - svoj život. Tog dana, kada je na stadionu Montjuic bosanske olimpijce ovacijama i aplauzima pozdravila publika u prijestolnice Katalonije modru zastavu sa zlatnim ljiljanima visoko je trebao podignuti upravo Šamarlić.
Kako je to rekao pokojni novinar Budo Vukobrat, Šamarlić srca veličine Trebevića o jednom, nažalost, nije vodio računa kada je 8. juna 1992. godine odlučio pomoći svojim saborcima u borbama prsa u prsa na prvim linijama odbrane grada od agresora na Hrasnom Brdu.
"Ma koliko bilo značajno da se ljiljani rascvjetaju na Zlatištu i Mojmilu, na Hreši i Borijama, na Žuči i Poljinama, isto tako je značajno da se plava zastava sa zlatnim ljiljanima zavijori pred olimpijskim borilištima kao što se razvila na jarbolima pred Ujedinjenim nacijama. Vinko Šamarlić više se neće pojaviti u svom domu, u svojoj jedinici. Njegov olimpijski let je otkazan. Za mene lično, a nadam se i za cjelokupnu našu sportsku javnost, ovaj plemeniti borac jeste učesnik Olimpijskih igara. Očekujemo da će njegovo ime biti ravnopravno u budućoj olimpijskoj spomenici BiH i da će se barem na njegovom grobu zavijoriti zastava s pet olimpijskih krugova", rekao je Vukobrat u videorpilogu koji se može pronaći na YouTubeu, a koji je nakon Šamarlićeve pogibije emitovan na Radio-televiziji Bosne i Hercegovine.
U razgovoru za Klix.ba njegov trener i selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine - Branislav Crnogorac prisjetio se dešavanja uoči tog kobnog 8. juna 1992. godine.
"To je bio mlad čovjek, velikog i dobrog srca i izuzetan sportista. Ja sam i tada bio i trener i selektor reprezentacije Bosne i Hercegovine i došao je trenutak da počnemo pripreme za Olimpijske igre u Barceloni 1992. godine. Rat je uveliko krenuo i ja sam otišao u Dom policije. Pregovarao sam s Vikićem, s obzirom na to da je bio olimpijski kandidat, ali i s ministrom Jusufom Pušinom koji je bio i predsjednik Džudo saveza BiH. Dobio sam njihovu saglasnost da Vinka Šamarlića oslobodimo učestvovanja u borbenim dejstvima kako bi se pripremio za Olimpijske igre. Potom bismo se vratili i preuzeli dužnosti koje smo imali u Bosni i Hercegovini. Kada sam dobio odobrenja, otišao sam do Vinka i rekao mu da će sada stati malo s borbom i da treba ići na Olimpijske igre. Rekao sam mu da sam dobio saglasnost da trenira dva puta dnevno i da će na taj način, jednako kao s puškom u ruci, pomoći našoj domovini i našem gradu", rekao je Crnogorac i dodao:
"Rekao sam mu da počinjemo te aktivnosti sutra i on je bio saglasan. Zakazali smo trening i ja vidim on se ne pojavljuje. Čuo sam potom da je noć uoči te akcije u kojoj je učestvovao kao jedan od najhrabrijih boraca koje je imala ova država, rekao: 'Idem sad još u ovu akciju, došao mi je selektor, ali neću sada da vas ostavim, idem još sutra s vama i onda idem trenirati'. Nažalost, to sutra je bilo kobno i on je poginuo. On je 7. juna rekao idem s vama još sutra i to je bio taj kobni dan. On je pokušao odbiti napad agresora i tako smo izgubili našeg Vinka", istaknuo je Crnogorac.
Iako nije nastupio na Olimpijskim igrama, Šamarlić je 1992. trebao biti u Barceloni na smotri najboljih na svijetu i sasvim sigurno zaslužuje da ga se sjećamo i kao olimpijca.
Šamarlić je rođen osmog marta 1964. godine u mjestu Crkvica u Zavidovićima. U rodnom gradu je završio osnovnu školu, a Srednju policijsku školu završio je u Sarajevu. U specijalnu jedinicu došao je 1985. godine i bio je komandir borbene jedinice, po činu - kapetan. Bio je oženjen, imao je dijete od dvije godine kada je smrt, koja nam je tih dana, kako je to rekao pokojni Vukobrat, svima bila domaćin, "pobijedila u borbi sa Šamarlićem".
"Za jučerašnju borbu se nije posebno pripremao. Nije se nadao zahvatu iz potaje. Nažalost, smrt nikada ne pobjeđuje na poene. Ipon, to je uvijek kraj borbe, ma koliku ti razliku u poenima do tada imao. Neravnopravna borba između smrti i Šamarlića završena je iponom u korist domaćina. A smrt nam je ovih dana svima domaćin. Takmičimo se na njenom terenu i po njenim pravilima", rekao je Vukobrat u prilogu emitovanom nakon Šamarlićeve pogibije.
Vinko Šamarlić bio je drugi specijalac, nakon pogibije Ozrenka Mandića Buce, koji je dao svoj život za odbranu Sarajeva. Posthumno je odlikovan Zlatnom policijskom zvijezdom, Medaljom za hrabrost i Ordenom zlatnog grba s mačevima. U znak sjećanja na Vinka Šamarlića jedna od sarajevskih ulica nosi njegovo ime, a Džudo klub Željezničar organizuje tradicionalni memorijalni turnir njemu u čast.
Hrvati se dive "ljudima u crnom": Napravili su ludnicu, kao da se igralo u Sarajevu
