"Zaista sam se osjećao kao da letim po ledu. Upravo sam klizao 50 posto brže od moje najbrže utrke u životu. U toj utrci sam klizao 60 km/h, a maloprije 93 km/h. Preludo. Prirodni led je bio savršen, ali njegova površina je malo gruba. Zapravo sam letio preko nje. Moje klizaljke su se zaista tresle kao lude i bilo je mnogo uzbudljivije nego što sam se nadao“, rekao je Nuis nakon postavljanja svjetskog rekorda.
Nuis je na nedavno održanim Olimpijskim igrama u Pyeongchangu u Južnoj Koreji osvojio dva olimpijska zlata u brzom klizanju, u disciplinama 1.000 i 1.500 metara. No, njegov san je oduvijek bio postavljanje brzinskog rekorda na klizaljkama.
U ostvarenju tog cilja pomogao mu je specijalno dizajnirani zračni štit, čija je svrha bila da smanji aerodinamički otpor. Štit je testiran u aerodinamičkom tunelu i na napuštenom aerodromu u Twenteu (Holandija). Na dan postavljanja rekorda, zračni štit je cijelom stazom ispred Nuisa vukao automobil kojim je upravljala švedska vozačica utrka Mikaela Ahlin-Kottulinsk.
"Kada sam izašao mimo zračnog štita, vjetar me stvarno odgurnuo unazad. Bilo je kao da sam gurnuo glavu kroz prozor na autoputu. Baš taj osjećaj, ali na klizaljkama s oštricama širokim 1,1 milimetara“, izjavio je Nuis, čiji je otac Roland također bio na mjestu događaja i podržavao ga.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
