Aljoša Janković, kadetski reprezentativac BiH: Žao mi je što nije bilo dočeka u Banjoj Luci
''Iz utakmice u utakmicu vjerovao sam sve više. Vjerovao sam i kada smo gubili. I da ne dužim, vjerovali smo, kao ekipa, od prvog dana'', rekao je mladi Banjalučanin u razgovoru za naš portal.
Smatra da je za pobjedu, pored neospornog talenta cijelog tima, najzaslužniji trener Josip Pandža, ali i neizmjerna podrška roditelja, kao i trenera Nemanje Šmanje, koji ga trenira u banjalučkom klubu Partizan za koji igra. Nakon ovako velike pobjede uvjeren je da će mnogi dječaci trenirati košarku, jer im pruža nadu da je moguć i uspjeh ljudi sa naših prostora i to ga posebno raduje.
Prija mu pažnja ljudi, raduju ga čestitke i uživa u zasluženim trenucima pažnje javnosti. Na pitanje da li je pomalo razočaran činjenicom što povodom osvajanja titule šampiona Evrope nije organizovan doček u Banjoj Luci, Aljoša kaže da bi volio da je doček organizovan, jer najljepše je radovati se u svom gradu, ali tu su bili roditelji, sestre, rodbina i drugari tako da veselja nije falilo.
Uvjeren je da će svi momci iz ekipe vrijedno raditi u narednim mjesecima pa da ni naredne godine na svjetskom prvenstvu za igrače do 17 godina u Španiji neće izostati dobri rezultati.
''Selektor će birati najbolje i poslije Evropskog prvenstva ja vjerujem da je sve moguće ako se dovoljno jako poželi, a mi želimo. Dopalo nam se na balkonu i voljeli bismo to ponoviti'', kaže Aljoša kome je uzor u ovom sportu Kobe Bryant.
Ističe da je relativno skoro, tačnije prije dvije godine, počeo trenirati košarku i to na preporuku prijatelja, dok je glavni krivac za ljubav prema košarci njegov prvi trener Žarko Milaković koji je sve do danas ostao uz njega, iako je otišao u drugi klub. Aljoša je prije košarke bio uspješan u stonom tenisu.
Na pitanje da li razmišlja o karijeri u nekom stranom klubu kaže da su roditeljima već stigli upiti od skauta za evropske klubove.
"Upiti skauta su stigli, ali o tome još nisam razgovarao sa roditeljima. Ima još vremena, a bliži se i početak nove školske godine pa mora malo i da se uči'', kaže na kraju razgovora Aljoša koji sa još 11 momaka i nepunih 16 godina piše historiju ne samo bh. već i evropske košarke.