Bajka o Nikoli Jokiću: Od debeljuce koji nije mogao napraviti sklek do najboljeg košarkaša svijeta
Jokić je rođen prije nešto više od 26 godina u Somboru i, ma koliko čudno zvučao - nije volio košarku. Mali Nikola je volio konje.
"Volio sam konje, oni su mi bili veoma važni u životu. Ušao sam u taj svijet, čistio sam štale, čak sam i vozio sulke", priznao je Jokić.
Da njegov otac nije bio uporan, jer je želio da mu najmlađi sin igra košarku kao i braća Strahinja i Nemanja, sada bi ovo možda bila priča o najboljem takmičaru u sulkama na svijetu.
"Tata me nagovorio da probam trenirati košarku. Kada mi je to predložio, počeo sam plakati. Bojao sam se, ali kad sam prvi put uzeo loptu u ruke, shvatio sam da mogu igrati. Pošto sam bio mali i debeljuškast, igrao sam na poziciji pleja i tu sam dobio osjećaj za dodavanja", rekao je Jokić, koji je sve više igrao s prijateljima basket na betonskom igralištu, o čemu svjedoči i jedan njegov post na Facebooku iz 2011. godine, koji se svako malo pojavljuje u medijima.
Godinu nakon tog poziva na basket prešao je u Megu. Taj potez mu je promijenio život.
"Kada sam došao u Megu, nisam mogao napraviti nijedan sklek", priznao je Jokić, koji je tada imao čak 136 kilograma.
Trener Dejan Milojević, koji je u zenitu karijere bio jedan od najboljih igrača pod košem u Evropi, je prepoznao Jokićev talenat, ali je znao i da se Nikola mora fizički dovesti u red kako bi mogao prikazati svoj talenat.
Jokić je, ističe Milojević, naporno trenirao po programu kondicionog trenera Marka Ćosića, ali se napredak na njegovom tijelu nije primjećivao. Ispostavilo se da je Jokić, osim konja, od košarke više volio i burek i Coca-Colu.
"Mi smo se 'ubijali' radeći s njim, angažovali smo i nutricionistu, ali pomaka nije bilo. A, onda saznamo da on za doručak pojede pola kilograma bureka i popije dnevno flašu Coca-Cole", prisjetio se Milojević muka koje je prošao s Jokićem.
Srećom, Jokić je poslušao savjete trenera, smanjio kilažu i počeo dominirati u ABA ligi.
Menadžer Miško Ražnatović, najveći mag u tom poslu na tlu Evrope, ga je prijavio na draft 2014. godine. Nikola je to toliko "ozbiljno" shvatio da je odlučio - spavati. U 5 ujutro probudio ga je brat Nemanja pozivom na telefon: "Čovječe, draftovan si u NBA ligu, kako sad možeš da spavaš?!".
A odgovor na to pitanje dao je Jokić nakon što mu je komesar NBA lige Adam Silver saopćio da je postao MVP.
"Nikada nisam mislio da bih mogao igrati u NBA ligi, a ne da bih mogao biti MVP. Želio sam postati dobar igrač u Evropi, igrati u Euroligi", rekao je iskreno Jokić.
Denver ga je odabrao 41. pickom, dakle u drugoj rundi, kada se uzimaju igrači po principu "ako šta bude od njega - dobro je, ako ne bude - nikom ništa".
Već naredne sezone, sa samo 20 godina, ponio je titulu MVP-ja regionalne lige i to je bio znak da bi mogao preći Atlantik i pokušati se dokazati u NBA ligi.
Odigrao je Ljetnu ligu i nije briljirao - imao je prosječno 8 poena i 6,2 skoka prosječno na pet utakmica.
Razlog je stručnjacima u Denveru bio odmah vidljiv - ma koliko je smršao u Megi, i dalje je bio predebeo za NBA ligu. Jokića su dali u ruke kondicijskom treneru Steveu Hessu i poručili mu: "Slušaj tog čovjeka bespogovorno, radi sve što ti kaže, pridržavaj se svega i postat ćeš važan igrač u ligi".
Jokić je u veoma kratkom periodu skinuo 14 kilograma, vrijedno je trenirao, no postojao je jedan "problem" da Jokić pokaže sve što zna. Jusuf Nurkić.
Nurkić je dočekao Jokića u Denveru i van terena su se slagali, no na terenu su bili konkurencija, jedan drugom su oduzimali prijeko potrebnu minutažu. Trener Michael Malone je pokušao igrati i s obojicom istovremeno na parketu, no to nije ličilo ni na šta. Jednostavno, nije bilo mjesta za obojicu u Nuggetsima.
Čelnici Denvera su odlučili zadržati 41. ispred 16. picka, ma koliko se to činilo suludo u tom trenutku. No, nisu pogriješili. Jokić je iz utakmice u utakmicu pokazivao da su napravili ispravan potez i polako je uzimao ključeve igre Denvera u svoje ruke.
A u čemu je Jokićeva tajna? Iako na prvi pogled ne djeluje fizički moćan, on je izuzetno snažan. Tako tvrdi Milojević, vjerovatno najsnažniji igrač u Evropi početkom ovog milenija. Lično se uvjerio i nema razloga da mu ne vjerujemo.
"Kada neko ima mišiće, vama izgleda kao jak čovek. To može mnogo zavarati. Snaga je u kukovima, trupu i nogama. Nikola je jači od većine centara u duelu. Drugi možda izgledaju snažnije, ali nisu jači od njega u duelu", objasnio je Milojević.
Osim što izgledom "zavarava" protivnike, Nikola koristi i mnoge druge prednosti zbog kojih je unikatan igrač na svijetu. Zbog toga što je igrao kao plej, ima izuzetne dodavačke sposobnosti i inteligenciju da čita igru. Prilikom šuta on je većinom objema nogama na parketu, a kada se to ukombinuje s velikim rasponom ruku i izbačajem iza glave, dobijemo nezaustavljivu mašinu koja je u aktuelnoj sezoni bilježila 26,4 poena, 10,8 skokova i 8,3 asistencije.
Svako vrijeme ima svoje junake. Mi trebamo biti sretni što živimo u vrijeme Nikole Jokića koji pokazuje da se neke bajke zaista mogu i ostvariti.
