Bogdan Tanjević, najveći trener u historiji KK Bosna danas puni 75 godina
Neki ljudi imaju auru. Oni su posebni. Boša je jedan od takvih rijetkih ljudi. Nikad nije bio hvalisavac, nikad se nije razmetao. Što god da se dešavalo, imao je "to nešto". I još uvijek ima. Njegova karizma je neporeciva.
Početkom 70-ih Boša je trenersku karijeru započeo u KK Bosna. U prvoj sezoni svoga trenerskog angažmana Bosnu je uveo u Prvu ligu. Sa Bosnom je zatim, u žestokoj konkurenciji, osvojio prvenstva najelitnije košarkaške lige u Jugoslaviji 1978. i 1980.godine. Takvi rezultati malog kluba sa Skenderije su nezapamćen podvig u ligi kojom je suvereno vladala Crvena zvezda, a takmičili se giganti poput Olimpije, Zadra, Splita (Jugoplastika), Partizana, OKK Beograd i Cibone.
Boša je Bosnu 1979. godine doveo na evropski tron, osvojivši Kup evropskih šampiona, današnju Euroligu.
Sa mladom reprezetancijom Jugoslavije osvojio je zlatnu medalju na Evropskom prvenstvu za juniore 1974. godine, a 1981. vodio je seniorsku reprezentaciju Jugoslavije sa kojom je na Evropskom prvenstvu osvojio srebrnu medalju.
Uspjesi su se redali. Boša je uspješno vodio talijanske klubove Juve Kazerta, Trst i Stefanel sa kojim je osvojio prvenstvo i Kup Italije 1996. godine.
Od 1997. do 2001. godine bio je selektor Italije sa kojom je osvojio zlato na Evropskom prvenstvu u Francuskoj 1999. godine.
U sezoni 2000/2001. sa podgoričkim KK Budućnost osvojio je Kup Jugoslavije. Nakon toga, vodio je Asven Vilerban sa kojim je osvojio Prvenstvo Francuske.
Od 2004. do 2013, sa izuzetkom 2011. godine, bio je selektor Turske sa kojom je 2010. godine osvojio srebrenu medalju izgubivši u finalu od Sjedinjenih Američkih Država predvođenih sjajnim Kevinom Durantom. U Turskoj je stekao status legende gdje ga i danas zovu Trener, a Erdogan mu je lično uručio turski pasoš.
Bez obzira na mnoštvo uspješnih angažmana, stiče se utisak da je jedini klub kojim je bio posvećen punim srcem i dušom bio KK Bosna.
Iako rođen u Pljevljima u Crnoj Gori, kao četverogodišnjak je došao u Sarajevo koje je postalo i ostalo njegova najveća ljubav pored košarke. U Sarajevu se družio sa Davorinom Popovićem i Mirzom Delibašićem koje je smatrao za braću. Raspad Jugoslavije je doživio izuzetno teško. I danas je jedan od rijetkih koji je bez rezerve voljen u svim državama nastalim disolucijom Jugoslavije.
Rezultati i porazi ne definišu čovjeka poput Boše. Ličnost poput njega je puno šira. Zbog Bošine nesklonosti samopromovisanju i hvalisanju i danas mnogi ne shvataju njegov značaj. Boša je najveća živa legenda u historiji košarke u BiH. Osim košarkaškog genija, on je nesalomivi vođa sa snagom i karizmom potrebnim u krizama koje sežu i dalje od sporta. Bosna je imala i druge velikane, ali niko drugi nije imao Bošinu kombinaciju vještine, inteligencije, snage i robusnosti. Njegova vizija i velikodušnost na terenu učinili su svakog od njegovih igrača boljim. Takav efekat Boša i danas ima na svoju okolinu.
Tanjević je na nenamateljiv način zabavljao one koji ga poznaju svojim širokim obrazovanjem, humorom, a iznosio je i originalne teze koje otkrivaju istinskog autentičnog filozofa koji je svoje stavove formirao oslobađajući se mainstream utjecaja.
Znala bi i nastati "svađa" oko toga ko će da plati večeru. Stranci koji bi se tu zatekli, uglavnom bi izražavali čuđenje, ističući da ne razumiju ovaj balkanski običaj i pitajući se da li je svrha ovoga da se pokaže ko ima više novca?.
Boša koji je čuo to pitanje, prekinuo bi raspravu i plaćajući račun rekao: "Ne, krivo ste razumjeli. Mi se samo takmičimo ko koga više voli".
Sretan rođendan Boša. Oni koji su te vidjeli u akciji i danas se osjećaju sretnima.
