Bosnin brod nezaustavljivo tone ka dnu, promjene su neophodne i to odmah
Tog 19. oktobra 2016. godine dvorana "Mirza Delibašić" je bila puna kao nekada kada su Marković, Williams i društvo razvaljivali Partizan, Cibonu, Olimpiju... U grotlu Skenderije pala je Sloboda, Sarajlije su pokazale koliko im je stalo do Bosne, a kada je rukovodstvo Studenata na čelu sa Almirom Bradićem i Damirom Krupalijom u januaru ove godine objavilo da se "slučaj Vučurović" riješio, Bosna se ponovo rodila.
To je bio pozitivni šok koji se odrazio i na rezultate. Bosna se prošetala Ligom 12 i sa prvog mjesta ušla u Ligu za prvaka u kojoj je osvojila drugo mjesto iza Igokee. U polufinalu play-offa pao je Zrinjski, a u finalu Studenti su Igokeu natjerali da tek u petoj utakmici odbrani titulu prvaka BiH.
Nakon završetka sezone apetiti rukovodstva Bosne su, naravno, porasli i tog trenutka Studenti su morali odrediti u kojem će pravcu ići - da li nastaviti polako i strpljivo graditi ekipu ili pokušati "na silu" napraviti instant-rezultat. Odabrali su ovaj drugi.
No, to ne bi samo po sebi predstavljao problem da su se napravili pravi koraci.
Novac diktira sve, a Bosna ga nema
Prvo, Bosna nema novca, to je toliko puta ispričana priča. Logično, nameće se pitanje kako sa skromnim budžetom napraviti ekipu za međunarodna takmičenja, a to nas dovodi do drugog pitanja.
Bosna se željela na pozivnicu "ugurati" u ABA ligu, gdje bi sasvim sigurno predstavljala lakše sparing-partnere klubovima iz regiona, ali je od svega dobila poziv u niži rang, ABA 2 ligu.
No, čelnici Bosne nisu bili zadovoljni samo igranjem u drugom razredu regionalne lige, već su prijavili klub i za nastup u FIBA Ligi prvaka. Uz dva međunarodna takmičenja, Bosna je obavezna igrati i domaće prvenstvo s obzirom da joj je, za razliku od Igokee koja igra samo ABA ligu, utjecaj u rukovodstvu KSBiH ravan nuli.
Tako dolazimo do apsurda u kojem je Igokea pošteđena igranja prve faze domaćeg prvenstva jer bi igrači bh. prvaka bili preumorni zbog igranja u dva takmičenja, ali će zato Bosnini igrači biti odmorni i svježi za nastupe u tri takmičenja?!
A za nastup u tri takmičenja treba itekako širok roster. A za širok roster treba novac. Kojeg Bosna nema. Dakle, vraćamo se ponovo na prvu stavku.
A prva stavka je diktirala roster i, ono što je možda i najvažnije u ovoj priči, trenera.
Pogled na roster govori sam za sebe. Kao pojačanja su dovedeni Cory Bradford koji će uskoro ući u 40. godinu života i Devon Walker koji ne može pogoditi šut izvana da mu život o tome ovisi. Miroslav Pašajlić za sada, osim nepostojanja šuta za tri poena, pokazuje i veliku tendenciju ka gubljenju lopti, dok je jedini status pojačanja, a ne prinove, opravdao Draško Knežević koji je uz igračke Maksima Šturanovića i liderske kvalitete Gorana Ikonića jedini koji zaslužuje prolaznu ocjenu u dosadašnjih pet utakmica za zaborav.
Podsjetimo, Bosna je sarajevskoj publici ponudila dva sramna poraza u kvalifikacijama za FIBA Ligu prvaka od Ludwigsburga (26 i 43 razlike), potom poraz od Vršca u ABA 2 ligi (7 razlike), poraz u domaćem prvenstvu od Širokog (5 razlike), te večerašnji poraz od Zrinjskog (6 razlike).
Treba neko i privući gledaoce u dvoranu, ali ko?
A da li ste znali da Bosna, nakon ispadanja iz kvalifikacija za FIBA Ligu prvaka, Bosnu već sutra očekuje duel u prvom kolu FIBA Europe Cupa protiv belgijskog Antwerpa? Ukoliko niste, oprošteno vam je.
Bosna je za ovu sezonu angažovala jednu PR agenciju, a sama posjeta na susretu protiv Ludwigsburga, prvoj evropskoj utakmici Studenata nakon osam godina je dovoljno rekla kakav je posao urađen. Podsjetimo, kada je prošle sezone jedan čovjek radio taj posao, zajedno sa Krupalijom je bio zaslužan za punu Skenderiju protiv Slobode onog 19. oktobra. Ljudi u Sarajevu koji bi i možda željeli doći na utakmicu nemaju načina da saznaju kada Bosna igra, dovoljno je pogledati službenu stranicu kluba klikom na link ovdje i sve će vam se samo reći. Facebook profil Bosne je malo ažurniji, ali i na njemu je posljednja informacija da Bosna igra prvu utakmicu domaćeg prvenstva protiv Širokog.
Ukoliko želimo da vidimo kada Bosna igra protiv Antwerpa moramo otići na stranicu FIBA Europe Cupa, a onih nekoliko stotina ljudi će doći gledati patnju na terenu. A igrači Bosne im upravo to, čast gorepomenutim izuzecima, i pružaju.
A za to je kriv trener. Aleksandar Damjanović ima vrhunske ljudske kvalitete, ali su mu trenerske itekako upitne. Stekao je koliko-toliko iskustva radeći na Kipru, tako da se ne može reći da je početnik, te da bi mu zbog toga trebalo progledati kroz prste. Svima koji su barem jednom ušli u Skenderiju prošle i ove sezone je jasno kolika je razlika između Dušana Gvozdića i Aleksandra Damjanovića.
Gvozdića uprava Studenata nije mogla zadržati zbog novca, pa je posegnula za najjeftinijim mogućim rješenjem. A staro pravilo je da najjeftinija rješenja na klupi na kraju ispadnu najskuplja.
Vrijeme je da se ukaže na slona u sobi, pa i po cijenu standardnog optuživanja novinare za sve loše, što je postao trademark na brdovitom Balkanu: Bosnin brod nezaustavljivo tone ka dnu, promjene su neophodne i to odmah! Dok ne bude prekasno.
