KOMENTAR / Brutalan i nepravedan kraj: S ožiljcima iz Jesenica idemo u nove pobjede

Košarka je takav sport, možete napraviti sto dobrih stvari, ali je dovoljna jedna pogrešna lopta da sve padne u vodu. Baš kao što se desilo Acinim Zmajevima u ponedjeljak.

Lakše bi bilo da je ovako tužna vijest pored nas samo prošla, da su nas samo obavijestili, a mi slegnuli ramenima i rekli "šteta". Najveća ironija je što nismo izgubili, već pobijedili i to opet nije bilo dovoljno. Kada pogledamo unatrag shvatit ćemo da smo nekoliko puta u presudnim dvobojima imali priliku da u sportu napravimo iskorak, ali je uvijek nedostajalo "ono nešto", jedan gol, jedan koš...

Nismo uspjeli, a nismo poraženi. Sa Danskom u nogometnom okršaju 2003. godine smo odigrali 1:1, a trebala nam pobjeda za plasman na Evropsko prvenstvo u Portugalu. Također, sa Francuskom smo okončali utakmicu istim ishodom (Trikolorima sviran sumnjiv jedanaesterac) 2011., a trebao nam je trijumf za EP u Ukrajini i Poljskoj 2012.

I onda u nekom drugom vremenu, na nekom drugom terenu i drugom sportu ponovo smo zanijemili. Baš kada smo mislili da smo sve prerasli i da više ne možemo napuniti oči suzama. Na pres-konferenciji nakon meča selektor Petrović je govorio uplakan. Rekao je kako je naša napaćena zemlja zaslužila malo radosti.

Baš tako, da su se samo malo zvijezde drugačije posložile mogli smo nastaviti takmičenje i napraviti iznenađenje. Iako će vrijeme izliječiti rane iz Jesenica, ova pirova pobjeda protiv Litvanije aktuelnu generaciju pratit će do kraja karijere. Uvijek će ostati taj ponedjeljak i Jesenice, i to niko neće moći ispraviti. Mirza će i dalje igrati košarku i radit će to u velikom stilu, ali će ostati žal što protiv Litvanije nije pogodio dvije trice više.