Đonlagić, Bukva i Delibašić podnijeli ostavke: KSBiH je pred gašenjem, državu sport ne interesuje

Član Upravnog odbora KSBiH i član boarda FIBA-e Mirsad Đonlagić, potpredsjednik KSBiH Sejo Bukva i član Upravnog odbora KSBiH Mevludin Delibašić danas su podnijeli ostavke. Svoje razloge je za portal Klix.ba otkrio Đonlagić.

"Odlučio sam otići i prošle godine, ali sam ostao raditi. Ipak, ne vrijedi u ovoj zemlji raditi ništa kada je riječ o sportu, jer državu sport ne interesuje. Džaba čovjek gubi zdravlje, vrijeme i novac. Situacija u KSBiH je takva da je to institucija pred gašenjem. U ovoj zemlji niko ne pokazuje želju da ga spasi. Sve je ovo izvan moje moći iako sam uključen u Savez od 1993. godine u nastojanju da se on održi. To je bitka s vjetrenjačama. Na Skupštini koja je zakazana za 24. novembar to će biti usvojeno. Dotad ćemo moje kolege i ja raditi ono što se može uraditi", izjavio je Đonlagić za portal Klix.ba.

Državu i njen nedostatak sluha za bh. sport smatra glavnim kamenom spoticanja.

"KSBiH je jedan od najuspješnih kolektiva u BiH koji je učinio sve da se mladi imaju čime baviti, a ne da bježe u Hrvatsku i Srbiju. Međutim, to ne vrijedi nikom objašnjavati u ovoj zemlji, nikog sport ne interesuje, iako je nogomet malo izvan ove priče. Dug KSBiH iznosi negdje do 2,5 miliona KM, ali ni on nije toliki problem koliko su blokirani računi i nedostatak pomoći države koja od nas potražuje, a ne daje nam ništa kako bismo mogli raditi i stvarati novac da izađemo iz dugovanja. To nije tako u Hrvatskoj i Srbiji, gdje se ulaže veliki novac", rekao je naš sagovornik.

Ističe da je radio isključivo u interesu bh. košarke, ali da perspektive više nema.

""Za 58 godina u košarci, ovo nisam mogao ni sanjati. Devedesetih je bilo više želje i sredstava, a sada nema ni želje. Nema ni svrhe, ne vidim je. Čitam komentare, govore da sam pun kao brod, pa dobro, jesam pun kao brod, ali sam našao karitativnu funkciju, a to je rad u sportu. Novac mi ne treba, od 2002. godine sam u evropskim i svjetskim strukturama, sve mi je plaćeno, a ovdje ništa. Ovdje trošim svoja sredstva, želio sam pomoći, ali nema razumjevanja. Zaista, dosta više. Nikad nisam naplatio dnevnice, radim bez interesa, ali snage više nemam. Umorio sam se, ne vidim perspektivu. Država, nijedna vlada, niti firma ne daju novac, a svi se slikaju kada se napravi rezultat. Ne vidim svjetlo na kraju tunela", završio je Đonlagić.