Elmedin Kikanović se emotivnom porukom oprostio od košarkaške reprezentacije BiH

Kikanović je na društvenoj mreži Facebook objavio status u kojem je saopćio kako je došlo vrijeme za neke nove generacije.

"U sjećanju mi je zauvijek urezan taj 13. august 2006. godine. Prijateljski meč reprezentacija BiH i Mađarske i moj debi u A reprezentaciji. Prepuna bihaćka dvorana Luke i prvi poeni u najdražem dresu. Sa 17 godina, odnosno četiri godine nakon što sam počeo da se bavim košarkom, ostvario sam svoj san zaigravši u istoj ekipi s igračima koje sam dotad gledao uglavnom na televiziji ili bodrio s tribina tuzlanskog Mejdana, kada bi reprezentacija nastupala u Tuzli. Prešao sam put od polaznika Škole košarke Sloboda Dite, preko kadetskog i juniorskog reprezentativca, do statusa A reprezentativca. Bila je to kruna četverogodišnjeg rada. Danas, 14 godina nakon prvog nastupa za kadetsku reprezentaciju BiH, odnosno, nakon nešto više od 12 godina od prvog nastupa za seniorsku reprezentaciju BiH, vrijeme je za oproštaj.

Nažalost, šanse za plasman na Svjetsko prvenstvo u Kini su praktično izgubljene, a sljedeće Evropsko prvenstvo je na programu 2021. Smatram da je pravo vrijeme da mladi igrači preuzmu vodeće uloge i da se kroz ovaj period od tri godine afirmiše i iskristališe ekipa koja će se ne samo plasirati na Evropsko prvenstvo 2021., već biti i bitan faktor na istom.

Zahvaljujem se svim saigračima, bilo je zadovoljstvo dijeliti svlačionicu s vama. Najveće je to bogatstvo, upoznati veliki broj kvalitetnih osoba i prijatelja za cijeli život, a to mi je reprezentacija donijela. Zajedno smo slavili velike pobjede, zajedno tugovali u porazima, bili najveći oslonac i podrška jedni drugima. Želio bih da se zahvalim svim djelatnicima KSBiH, ljudima koji su bili uključeni u rad, ili su na bilo koji način pomogli funkcionisanje reprezentacije. Veliku zahvalnost dugujem svim selektorima, od Nenada Markovića, koji me prvi uvrstio u seniorsku reprezentaciju, preko Mensura Bajramovića, rahmetli Sabita Hadžića, Ace Petrovića, Duška Ivanovića, Damira Mulaomerovića, Duška Vujoševića, do Jasmina Repeše. Bila je privilegija sarađivati s vama.

Hvala što ste, svaki na svoj način, unaprijedili i nadogradili moju igru. Hvala i svim trenerima koji su bili u stručnim štabovima pomenutih selektora, a posebno bih se zahvalio medicinsko-tehničkom timu u sastavu: Elvir Bijedić, Amer Salihagić i Medin Duškaj. Bili su tu od mog prvog dana u reprezentaciji 2006. godine (Elvir malo duže, jer smo od 2003. započeli saradnju u Sloboda Diti), brinuli o zdravlju reprezentativaca i trudili se da nam ništa ne fali. Veliko hvala i svim navijačima koji su nas bodrili i u pobjedama i u porazima, potvrđujući da se Bosna voli i kad gubi i kad vodi! Taj osjećaj igranja za reprezentaciju ne bi bio isti bez vas. Ogromna zahvalnost navijačkoj grupi BHFanaticos, jer niste štedjeli grla i dlanove bodreći nas širom Evrope. Vi ste zaslužni za to što smo se u svakoj evropskoj dvorani osjećali kao da igramo kod kuće.

Za kraj bih imao i poruku za mlađe reprezentativce, čije vrijeme dolazi. Igranje za reprezentaciju je najveća čast i privilegija koju jedan profesionalni sportista može da doživi. Ličnim primjerom sam se trudio da pokažem da odazivanje u reprezentaciju ne bi smjelo dolaziti u pitanje. U vrijeme kada se u mnogim nacionalnim timovima kult reprezentacije gubi, budite pošteni i odgovorni prema svojoj zemlji, prema navijačima i odazivajte se na poziv s posebnom radošću i osmijehom, jer igranje za najbolju nacionalnu vrstu svoje države upravo i jeste to -posebna radost. A kada obučete sveti plavo-žuti dres, budite svjesni i njegovog tereta i odgovornosti, dajte ono najbolje što imate u sebi i niko vam neće ništa zamjeriti.