Finci preko FIBA-e vrše neviđen pritisak na Emira Sulejmanovića
Sve je krenulo kada je dva metra visoki centar odlučio igrati za Bosnu i Hercegovinu, a odbiti poziv selektora Finske, koji ga je htio uvrstiti među košarkaše za Eurobasket. Međutim, ovaj vanserijski košarkaški talent odlučio je poslušati svoje srce i igrati u dresu košarkaških Zmajeva.
Ipak, ovog ljeta Finci su se ispriječili da Emir zaigra za BiH te odbili dati saglasnost za promjenu državljanstva. U svojim prljavim poslovima otišli su i korak dalje te su budućeg bh. reprezentativca prijavili krovnoj evropskoj košarkaškoj instituciji zbog toga što je, navodno, igrao za reprezentaciju BiH iako to nije smio.
Iako je bio na širem spisku selektora juniora Nenada Markovića i selektora seniora Ace Petrovića, Emir nikada nije zaigrao u zvaničnoj utakmici za košarkaške Zmajeve. Finci pak tvrde da je to uradio i to pod drugim imenom.
"Finci vrše linč na nas više od godinu samo zbog toga što je Emir izabrao reprezentaciju BiH. Neka rade šta hoće, bilo je i gore pa smo preživjeli", kaže Emirov otac Nedžad u razgovoru za Klix.ba.
Naš sagovornik, kao ni bilo ko u Košarkaškom savez BiH ne znaju zbog čega Finci vrše do sada neviđen pritisak na FIBA-u, niti o kakvom se "sumnjivom" videu radi.
"Finci idu do kraja u njegovom slučaju. Sada nastoje psihički uništiti dijete pišući razne priče i gluposti. Znaju da više neće za njih igrati, sami su krivi", dodaje Nedžad.
Ni sam Emir, koji je ovog ljeta potpisao ugovor sa slavnom Barcelonom, nije miran kada je riječ o ovom slučaju. Međutim, činjenica je da pravilnik FIBA-e ide u njegovu korist, a o svemu će najvjerovatnije odlučivati Patrick Baumann, generalni sekretar FIBA-e.
FIBA Emira smatra "specijalnim slučajem" te će on, ukoliko Finci ne odustanu od pritisaka, moći igrati za BiH kad napuni 21 godinu, što će se desiti 13. jula 2016. godine.
Podsjetimo, jedan od najvećih evropskih košarkaških talenata rođen je 13. jula 1995. godine, dva dana nakon pada zaštićene zone, u šumi iznad Srebrenice. Jedanaestog jula 1995. godine, 25-godišnja majka Vahdeta i dvogodišnji brat Semir bježali su pred masakrom i genocidom koji se tih dana dešavao u enklavi. Vahdeta je bila u poodmakloj trudnoći i, dva dana kasnije, u šumi u blizini sela Luka, koje se nalazilo u sastavu enklave Žepa, rodio se Emir.
Zahvaljujući nadljudskim naporima nekoliko drugih žena, u veoma komplikovanim uslovima, ovaj mladi košarkaš dobio je priliku da živi i bude simbol ljubavi i želje za životom. Njegov otac Nedžad u to vrijeme bio je na liniji udaljenoj 40-ak kilometara od Srebrenice, a dvije sedmice kasnije je zarobljen i prebačen u logor u Mitrovom Polju u Srbiji, gdje je u 250 dana preživio pravu golgotu.
Za to vrijeme Vahdeta, Semir i mali Emir uspjeli su se prebaciti do Kladnja. Nedžad je nakon logora, zahvaljujući Crvenom križu, 16. aprila 1996. godine, zajedno sa još nekoliko zatvorenika prebačen u Finsku. Šest mjeseci nakon njega, u ovu daleku zemlju došli su i ostali članovi njegove porodice. Međutim, 17. decembra 2000. godine, hrabra Vahdeta je u 30. godini izgubila bitku za život.
Riješen problem tijela preminulog Janisa Timme, konačno je transportovan iz Rusije
