INTERVJU / Igor Stojanović za Klix.ba: Sarajevu je potrebna moderna košarkaška dvorana

Muška seniorska reprezentacija dobila je novog selektor Duška Ivanovića. Kako ste uopšte uspjeli angažovati stručnjaka koji je bio na meti Saveza koji su finansijski jači od KSBiH? Možete li nam otkriti kako su se odvijali pregovori?

Na nekom portalu sam pročitao da je posljednji ugovor Duška Ivanovića u Caja Laboralu bio 'težak' oko 1.250.000 eura. Kada uzmete u obzir da je kompletan budžet KSBiH duplo manji, očigledno je da razlozi nisu finansijske prirode. Mislim da je na njegovu odluku utjecalo to što je prepoznao entuzijazam u radu, želju za uspjehom i rezultate KSBiH u posljednje dvije godine. I ono najvažnije, potencijal igrača košarkaške reprezentacije BiH. A što se tiče pregovora, novac se nije ni spomenuo. Pričalo se o košarci, standardnim i potencijalnim reprezentativcima, načinu priprema i tu je Duško Ivanović odlučio ukazati veliku čast KSBiH i voditi nas u narednim kvalifikacijama.

Smatrate li da bh. reprezentativne selekcije napreduju iz godine u godinu?

Apsolutno. Evo i argumenata. Prije 7 ili 8 godina imali smo sjajne košarkaše u omladinskim selekcijama, odnosno današnje A reprezentativce. Nijedna naša mlada selekcija nije uspjela nikada ući u A diviziju. Dolaskom novih ljudi u KSBiH i drugačijim načinom rada, došli su i rezultati. Prije dvije godine, konačno naša U-18 selekcija uspjela je sa selektorom Nenadom Markovićem izboriti ulazak u A diviziju. Mnogi su govorili da je to zato što se Evropsko prvenstvo igralo u Sarajevu. Potom je naša U-18 reprezentacija uspjela i prošle godine zadržati status u A diviziji i steći pravo da i ove godine bude u društvu sa najjačim evropskim košarkaškim silama. Osim njih, i U-16 reprezentacija uspjela je izboriti ulazak u A diviziju. Što se tiče A reprezentacije, propustili smo dvije kontinentalne smotre. Gubili smo od Austrije, Velike Britanije, Portugala...a na posljednjem Eurobasketu smo viceprvaka Evrope i košarkašku velesilu Litvaniju držali do samog kraja u svojim rukama sa mogućnošću da ih pošaljemo kući. Imali smo tri pobjede i jedina smo reprezentacija koja nije prošla u drugi krug sa tri trijumfa. Recimo, Belgija je prošla dalje sa dvije pobjede. Međutim, idemo dalje. Sve nas u KSBiH ovo ne čini zadovoljnim. Ovo je samo pokazatelj da smo na dobrom putu i da uz puno rada i ulaganja imamo šansu da košarkaški potencijal pretvorimo u ozbiljan rezultat, pa zašto ne reći i u medalju. To je naš san.

Recite nam nešto više o omladinskoj košarkaškoj ligi koja je pokrenuta?

Iskoristiću priliku da se zahvalim USAID-u bez kojeg ovaj super projekat bi teško bio ostvariv. Radi se o ligama za mlade na nivou BiH i to Liga U-14, Liga U-16 i Liga U-18 za dječake i Liga U-16 i Liga U-18 za djevojčice. Do sada se prvak BiH u ovim uzrastima bukvalno dobijao nakon tri vikenda i djeca nisu imala dovoljan broj zvaničnih utakmica. USAID je prepoznao rad KSBiH i veliki značaj ovog projekta i odlučio pomoći. Djeca sada igraju utakmice na domaćem parketu, ali putuju i na gostujuće utakmice po cijeloj BiH. Popularizacija košarke, kao i socijalni aspekt rušenja barijera je nemjerljiv kroz ovaj projekat. Kada su reprezentativne selekcije u pitanju, vjerujem da će Lige mladih sigurno izbaciti nove talente koji će biti budući A reprezentativci i košarkaške zvijezde. Potencijala sigurno ima, samo mu treba pružiti šansu. To nije lako, ali evo, uz pomoć prijatelja košarke i košarkaških zaljubljenika, moguće je. Nadam se da ćemo ovaj projekat uspjeti držati živim dugo. Jer tu je temelj bh. košarke.

Čarobna igra pod obručima u BiH bila je popularnije prije nekoliko godina , naročito se to odnosi na klupsku košarku. Postoje li neka rješenja za vraćanje popularnosti?

Rješenje je u investiranju lokalnih sredina u njihove klubove i infrastrukturu. Kao i u kvalitetnijim menadžerima u košarci koji mogu obezbijediti bolje funkcionisanje klubova i strane investicije u košarci. To u BH uslovima nije nimalo lako. Evo kada su Lige mladih u pitanju, bilo je klubova koji nisu uspjeli skupiti ni 1.000 KM za neke troškove lige, iako im je sve ostali troškove platio KSBiH. I kad menadžer u košarci ne može pronaći 1.000 KM da bi investirao u podmladak, kako će pronaći veći novac za vrhunske igrače. Zato je nužno uključivanje političkih struktura koje će tačno definisati šta žele od sporta i kako mu obezbijediti uslove za razvoj. Pogledajte Sarajevo kao glavni grad, trenutno postoje tri modernije dvorane u BiH od sarajevske dvorane Mirza Delibašić. Ni 20 godina nakon rata još niko nije postavio pitanje kada će glavni grad, kuća evropskog košarkaškog prvaka KK Bosna, dobiti modernu dvoranu koja će biti najbolja u BiH. Sve je važnije od sporta.

Vi ste igrali u dresu sarajevskih Studenata. Šta vam je sada prva asocijacija kada se spomene Bosna?

Bio sam prvotimac KK Bosna u periodu od 1993. do 1998. Tu ratnu generaciju okupio je Ante Đogić i dugo nismo imali starijeg igrača od 20 godina. A bilo je dječaka i od po 15 ili 16 godina. Izuzetno sam ponosan na taj period jer je na leđima te ratne generacije opstao evropski prvak u najtežim ratnim i prvim poslijeratnim godinama. Moji najbolji prijatelji su vezani za taj period života i KK Bosnu. Zato ovo sve što se dešava u klubu izgleda još strašnije za mene. Danas kad kažete KK Bosna, osjećam tugu, sažaljenje, pa onda i bijes. Predsjednici kluba se mijenjaju svake godine, dugovi se gomilaju, a rezultati sve lošiji. Ove godine će Studenti zabilježiti najlošiji rezultat u istoriji kluba. Po prvi put nakon dugo godina neće ići na završnicu Kupa BiH, a borba za prvaka izgleda kao odlazak na Mars. Prije tri godine sam uspio okupiti grupu bivših igrača među kojima su bili Nenad Marković i Samir Avdić sa ciljem da promijenimo stvari unutar kluba i postavimo ga na zdrave noge. Nažalost, dugogodišnji članovi Uprave nisu bili za naše prijedloge uvjeravajući nas da su na dobrom putu. Mislim da je sadašnja uprava, pogotovo njeni dugogodišnji članovi, dužna objasniti navijačima zašto KK Bosna tavori u prosječnosti godinama i time limitira razvoj bh. košarke.