Zamjerili mu potez 1991.
7

Jugoslovenska legenda zbog svog porijekla 14 godina nije mogla naći posao u Zagrebu

H. H.
Nikola Plećaš (Foto: Darko Jelinek)
Nikola Plećaš (Foto: Darko Jelinek)
Legendarni košarkaš zagrebačke Lokomotive Nikola Plećaš (75) nakon okončanja igračke karijere doživio je životni sunovrat o čemu je govorio u emisiji Zavidavanje Lade Tomičića, a tvrdi da se sve dogodilo zbog njegove nacionalnosti.

Plećašu su prepune tribine na prvenstvenim i reprezentativnim utakmicama skandirale "Sveti Nikola", bio je istinska zvijezda ne samo u Zagrebu nego i u cijeloj bivšoj državi.

Čovjek koji je s Lokomotivom (kasnije Cibonom) osvojio prvi međunarodni trofej – Kup Radivoja Koraća 1972. te s reprezentacijom Jugoslavije bio prvak svijeta i Evrope te osvojio srebro na Olimpijskim igrama u Meksiku, živi kao penzioner u Zagrebu, prenosi Večernji list.

"Od devedesetih ne mogu naći nikakav posao, 14 godina sam nezaposlen, znači nekome je to smetalo. Jako su mi zamjerali što sam 1991. prihvatio biti šef struke u banjalučkom Borcu. To mi prigovaraju i prenose mi do danas, ali ne prenose da me 14 godina nisu htjeli zaposliti", rekao je Plećaš i dodao:

"Imam dosta veliku porodicu, i sa svoje i sa suprugine strane, a strah da će se to politički i fizički odraziti na ljude koji su sa mnom u kontaktu jedan je od glavnih razloga zašto nisam pristao preseliti se u Beograd i dobivati dvaput više novca nego što danas primam od našeg Ministarstva sporta", objasnio je.

Smatra da mu je popularnost ipak pomogla da bolje prođe.

"Vjerujem da su moja popularnost i moje ime utjecali na to da imam neki mir. Nisam doživio nikakvo fizičko zlostavljanje, ljudi su sa mnom normalno razgovarali. No, to se očito odrazilo tako da nisam mogao dobiti posao".

Nikola Plećaš rođen je 10. januara 1948. u ličkom Bruvnu. Prošle godine Hrvatski olimpijski odbor dodijelio mu je Nagradu Matija Ljubek za životno djelo, a dobio je i Državnu nagradu za sport Franjo Bučar također za životno djelo.

Plećaš je bio jedan od najvažnijih igrača u prvoj polovini prvog zlatnog desetljeća jugoslovenske košarke, sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Bio je izvanredan igrač, posebno strijelac. Nerijetko je, u vremenu kada nije bilo trice, postizao 40 i više poena na utakmici i bio je miljenik košarkaške publike.