Konaković otvoreno za Klix.ba o KK Bosna: Žao mi je što nisam ranije progovorio

"U Bosnu sam došao 1993. godine nakon 14 mjeseci rata, kada nas je Ante Đogić skupio u jednoj maloj sali i napravio klub i tada, te ratne 1993. je klub funkcionisao. Otišao sam iz Bosne 2001. godine kao kapiten s vjerovatno najdužim stažom u historiji kluba, s titulom prvaka. Finansijski problemi u Bosni počeli su u godini nakon što smo osvojili titulu, znači u sezoni 2000/2001, kada je mojim saigračima i meni Bosna ostala dužna devet plata. Zbog naše reakcije iz kluba su otjerali Halimića, Džuvu, Kurtagića, mene i svima su nam ostali dužni novac...

Tada su se već evidentirali ozbiljni dugovi, na pola sezone je potpuno prestalo finansiranje kluba, a predsjednik kluba bio je Nihad Imamović. Potraživao sam svoj novac na sudu, oko 15.000 KM, ali bezuspješno. Neki od mojih saigrača su uspjeli naplatiti dugovanja, a neke smo plaćali mi koji smo došli u klub 2003. godine.

Narednih godina trener je bio Draško Prodanović koji je napravio ekipu u kojoj su bili Tarle, Gambiroža, Lovrić, nekoliko Amerikanaca... Ta ekipa je igrala Jadransku ligu i nije napravila neki sjajan rezultat, a napravili su ogromne dugove", kaže Konaković koji je potom opisao način na koji je došao u Bosnu.

"Po završetku karijere kratko vrijeme sam proveo na mjestu direktora košarkaške reprezentacije BiH, gdje sam radio sa Mensurom Bajramovićem koji postaje trener Bosne 2003. godine i preporučuje me Upravnom odboru za mjesto direktora kluba. Istom onom Upravnom odboru sa kojim sam bio u konfliktu jer su mi dugovali novac. Moram reći da je u toj Upravi bilo nekoliko entuzijasta koji su iz svog džepa davali novac.

Pristao sam biti direktor kluba jer mi je obećan budžet od 600.000 KM. Kada sam došao u klub, umjesto novca sekretar kluba Boško Grubnić donio mi je hrpu dugovanja i 0 KM budžeta. Ljudi iz Uprave su, istina, donosili svoj novac, ali za tu projekciju je nedostajalo veoma puno sredstava. Krenuli smo sa radom i imali smo sreću da dovedemo Parežanina, Kovačevića, Bajramovića kao najveću zvijezdu tadašnje bh. košarke. Mnogi ne znaju da smo potpisali ugovor i sa Teletovićem, ali je na arbitraži ostao član Slobode, a potom otišao u Oostende. Već smo u prvoj godini napravili ozbiljan koncept koji su prepoznali igrači iako je to bilo teško jer Bosni niko više nije vjerovao", kaže Konaković i dodaje da su tek tada počeli prvi problemi sa kojima se susreo kao direktor kluba.

"Bosna je tada, a još nisam bio svjestan, već bila u ozbiljnoj dubiozi. Zatekao sam dugovanja od oko 1.200.000 KM. Kad sam došao računi kluba su bili apsolutno blokirani, te godine nas je Igokea u Zetri dobila 47 razlike. Zatekao sam u klubu preduzeće koje je klub osnovao, 'Bosna agent', preko kojeg smo vršili poslovanja. Kasnije nam se i to prigovaralo jer nije bilo u skladu sa našim propisima, ali na sreću smo već uspjeli deblokirati klub i funkcionisali smo normalno kao KK Bosna.

Nakon što smo počeli dobro igrati i dvorana je bila puna, počeli su se javljati ljudi kojima je Bosna dužna. Imali smo 14 izvršnih presuda. Emiru Halimiću smo isplatili 197.000 KM. Halimić je tadašnji 'slučaj Vučurović'. Nismo previše zamarali nikoga već smo taj novac tražili, angažovali smo se marketinški i uspjeli smo mu isplatiti čitav iznos sa kamatama.

Prodanoviću se dugovalo zaista mnogo novca i moram reći da je bio veoma korektan jer je sa svojom advokaticom Senkom Nožicom pristao na nagodbu od 60.000 KM, te je tako pristao na nagodbu da mu isplatimo samo za period koji je radio u klubu, a ne čitav iznos ugovora.

Gambiroža sa svojom advokaticom Jelicom Vuković je također pristao na nagodbu, te smo njemu u ratama plaćali dugovanja. Uz njih dvojicu vratili smo dugove Hadžiću, Zuboviću, Bradiću, Čukojeviću, Pašaliću, Holiday Innu, Centrotransu... Uspjeli smo svih 14 dugovanja isplatiti i sve to u hodu praveći rezultat", kaže Konaković i dodaje:

"Mensur Bajramović, Samir Avdić, Alen Abaz i ja. To je bila ekipa ljudi koja je u prvoj sezoni od prvog dana iz kuće donosila novac da plaćamo igrače. Kasnije smo, kad se počelo zarađivati, vraćali taj novac. Nije mi jasno zašto su svih ovih godina ljudi pravili od mene krivca. Meni nije nanesena neka velika šteta osim što mi je emotivno teško kada vidim da klub za koji izgaram, živim i ginem danas propada".

"Mogu i na poligraf jer govorim činjenice, imena i prezimena"

Činjenica je da je Bosna od 2003. do 2007. imala rezultat.

"U tom periodu osvojili smo tri titule prvaka BiH, dva Kupa BiH, bili tri puta učesnici Final Eighta Jadranske lige. Ono što mnogi ne znaju je da kada sam došao u Bosnu zatekao sam 59 djece u Školi košarke od kojih su najnadarenijii bili Marko Batina i Danko Delibašić, a kad sam odlazio iz Bosne imali smo 1.200 djece u četiri grada. Džanan Musa je produkt Škole košarke Edisa Subašića iz Bihaća koju smo mi osnovali, Ali Demić je produkt naše škole iz Mostara, a da ne govorim o svim klincima koji su igrali u Sarajevu. Za te četiri godine smo imali budžete na godišnjem nivou između dva i tri miliona KM. Sve ovo što govorim je lako provjerljivo, ne trebaju nikakvi poligrafi, a mogu i na poligraf da se utvrdi ovo što danas govorim, a to su same činjenice, imena i prezimena", govori Konaković.

Konaković kaže kako Bosna u njegovo vrijeme nije bila ovisna o državnom novcu.

"Pomoć državnih institucija u našem budžetu iznosila je 5 posto. Nismo imali prihode koje Kanton Sarajevo danas daje koje je ministar Hadžihafizbegović uveo 2008. za vrhunski sport, a radi se o stotinama hiljada KM. Imali smo samo samo novac za turnir 'Mirza Delibašić' i tada smo napravili turnir dostojan našeg velikana na kojem u igrali Efes, Fenerbahče, Girona...", kaže Konaković i dodaje kako je klub u periodu od 2003. do 2007. godine poslovao pozitivno.

"U te četiri i po godine rashodi su bili veliki. Igrači koji su dolazili su bili veoma dobro plaćeni, ali prihodovna strana je bila uvijek veća. Vodili smo klub onako kako ekonomija nalaže. Trošili smo ono što smo imali i usput smo sanirali obaveze iz prethodnog perioda. Ekonomski posmatrano - više je novca ušlo u klub nego što je izašlo za vrijeme mog mandata. Priča samo o revizorskom izvještaju možda i nema smisla jer način knjiženja finansija u knjigovodstvu je jedna potpuno druga priča", kaže Konaković.

Upitali smo ga da nam kaže razloge napuštanja kluba 31. 12. 2007. godine.

"U oktobru 2007. godine sam vidio da neki članovi Upravnog odbora ne izvršavaju svoje obaveze, da nisu planirani novac donijeli u klub i upozorio sam ih da, ukoliko do 31. decembra ne donesu novac koji su obećali, ja odlazim. Nisu donijeli novac i podnio sam ostavku. Imao sam platu 3.500 KM i menadžerski ugovor od 10 posto na novac koji donesem u klub, te sam mogao na taj način uživati još narednih nekoliko godina, ali nisam. Ja sam se duga iz igračkih dana od 15.000 KM odrekao, pokazao sam i dokument kojim sam se odrekao svih provizija po osnovu marketinških ugovora u iznosu od 209.000 KM. Umorio sam se i iscrpio, više nisam imao ni motivacije, a najveći razlog je što su ljudi unutar kluba počeli zabušavati".

"U sezoni 2007/2008 nedostajalo je 300.000 KM"

Pričalo se da je klub finansijski već krahirao početkom sezone 2007/2008 i da su igračima kasnile plate. Konaković kaže kako to nije istina.

"Plate su bile uredne. Nisu bile baš svakog prvog u mjesecu, ali su bile isplaćivane. Dobar dio budžeta za tu sezonu je bio završen, ali je istina da nam je nedostajalo 300.000 KM da bismo zatvorili budžet. Često smo tako ulazili u sezonu jer nismo mogli napraviti jasnu projekciju od prihoda od karata, marketinga, prodaje dresova jer je to varijabla koja se prati tokom cijele sezone. Kada novac od tih prihoda ide planiranim tokom sve je super, kada ide bolje dovode se bolji igrači, a kada ide lošije, onda se raskidaju ugovori".

Konaković kaže da je sugerirao Upravi i njegovom nasljedniku Admiru Bukvi da skrešu troškove ekipe kad su već imali "rupu" od 300.000 KM.

"Rekao sam im da, ukoliko se ne pojavi novac, moraju otpustiti nekoliko igrača, a desilo se suprotno. Dovedeno nekoliko igrača, a Jeremy Veal je jedan od njih. Ta sezona je imala svoj rezultat, plasirali smo se u šesnaestinu finala ULEB kupa i to može biti djelimično opravdanje, ali samo u slučaju da se taj dug sanira već u narednoj sezoni. No, već je naredna sezona postala prava katastrofa. Moram reći da ne krivim Bukvu što nije bilo novca na kraju sezone 2007/2008, ali je kao prvi operativac kluba morao narediti da se određeni troškovi skrešu jer je bio svjestan situacije. Potpuno deblokirane račune sam ostavio Bukvi, ekipu koja je bila prvak, bila u šesnaestinu finala ULEB kupa...

O sportskom diletantizmu ljudi koji su nakon mene vodili klub najbolje govori primjer sa trenerom Vladom Vukoičićem. On je tada bio jedan od najboljih mladih trebera i klub mu je dao ogroman novac. Čovjek zbog rezultata, kao vrlo moralan i karakteran čovjek, podnese ostavku, a Upravni odbor je ne prihvati. Za deset dana ga taj isti Upravni odbor smijeni i mora mu platiti čitav iznos ugovora. Za stanje u Bosni je kriv diletantizam onih koji su donosili odluke, potpisivali ugovore sa igračima za koje nije bilo dovoljno novca i na taj način nanosili štetu klubu. Taj diletantizam je postojao i prije i poslije mog mandata. Tako se ne može raditi u sportu i takav klub propada", kaže Konaković.

"Porezi su problem za koji smo svi odgovorni"

Bukva je nedavno u intervjuu za naš portal izjavio kako su za vrijeme njegovog mandata zavedeni dugovi iz perioda od 2001. do 2007. godine na ime poreza.

"Porezi su problem za koji smo svi odgovorni. U moje vrijeme stipendije nisu bile oporezivane. niti je bilo limita na stipendiju, niti je bilo oporezivanja stipendija stranaca. Dakle, radilo se o situaciji koja je svima bila nejasna. Istina je da Bosna u moje vrijeme nije imala u potpunosti izmirene poreze na doprinose. Istovremeno porezi po osnovu PDV-a, transakcija, marketinških ugovora su do marke evidentirani i izmireni. Imali smo četiri intervencije finansijske policije koja je 'pročešljala' klub i o tome postoje zapisnici. Bukva nije naslijedio dugove iz perioda kada sam ja bio direktor. Tvrdim da nikome iz perioda od 2003. do 2007. godine nije Bosna dugovala novac, a koji su tražili od Bukve da im isplati. Kad sam došao u klub devet plata uposlenicima kluba poput Sanele Smailbegović, Boška Grubnića... je kasnilo. Kada sam odlazio, svi uposlenici su isplaćivani redovno", kaže Konaković.

Sadašnji direktor kluba Damir Krupalija kaže kako je Bosnin dug mnogo veći i da iznosi između devet i deset milina KM.

"Da li su frizirali izvještaj 2014. godine, ne znam. Da li su evidentirani svi dugovi, ne znam. Moguće je i da je izvještaj tačan, a da je do danas narastao na devet miliona jer ima puno kamata. Poreska uprava FBiH je brutalna po tom pitanju, svakog dana kamata je 14 posto i to je nešto što je nepodnošljivo. Država nije napravila ambijent za rad sportskih klubova i čini mi se da je FK Sarajevo jedino riješio to kako ekonomija nalaže. Svi ostali klubovi imaju i imat će sve dok se država prema njima ne odredi drugačije", kaže Konaković.

Sporni ugovor između Bukve i Imamovića

Vratili smo se na uvodno pitanje: ko je kriv?

"Znam da se, nakon što sam otišao iz kluba, u jednoj godini kada je ASA bila dužna Bosni novac, potpisao dokument u kojem je Bosna dužna ASA-i. To su potpisali Admir Bukva i Nihad Imamović u nekom aranžmanu, u nekom dogovoru. Dobio sam informaciju od ljudi koji sad vode klub da je neka Škola "Bosna Div" u kojoj je direktor bio odgovorna osoba i tu i u KK Bosna, digla kredit, pa je kasnije taj kredit prebačen na KK Bosnu. O tome treba da govore hrabrije ovi ljudi koji sada vode klub. O tome trebaju hrabrije da govore i igrači, to je nedavno najavio i Vasiljević.

Postoji spisak od 70 i nešto dužnika. Sve se može provjeriti čiji potpis stoji na ugovoru, odnosno ko je ljudima obećao taj novac. Vidio sam da je Imamović izjavio kako ništa nije znao od prvog do zadnjeg dana. Moram reći da je njegova uloga u vremenu kad sam bio direktor bila vrlo značajna. Taj čovjek je donosio novac iz kuće, davao je novac ASA Auta. Vrlo je bio bitan segment naše priče, ali da nije znao ni prije mog dolaska, ni poslije mog odlaska šta se dešava, to je jedan apsurd. On kao predsjednik kluba i Upravni odbor su na sedmičnoj bazi bili informisani o radu kluba, koliko je bilo prihoda, koliko rashoda. Siguran sam i tvrdim za vrijeme mog mandata kao direktora da je Imamović znao šta se dešava u klubu. Ako nije, koja je onda uloga predsjednika?", kaže Konaković, te se vraća na situaciju neposredno nakon njegovog odlaska.

"Bukva je 2008. godine u intervjuu za jedan portal izjavio da je 'došao na čelo kluba u trenutku kada je on već bio jako dobro ogranizovan', te da je 'Upravni odbor kada je Konaković došao na poziciju direktora brojao četiri člana, a sada ih ima skoro dvadeset i to su sve vodeći ljudi najjačih kompanija u BiH'. Google pamti puno i na mom Facebook profilu svi mogu vidjeti te izjave. Sve što je tada Bukva rekao je istina".

Bosna se pokušala fuzijom sa Royalom spasiti, no nije u tome uspjela.

"Kad ste u toj situaciji, ništa nije iznenađujuće. Ljudi su pokušavali naći rješenje i fuzija je viđena kao mogući scenarij i, po mom mišljenju, nije bilo nelogično da se pokuša uraditi ono što je Zvezda uradila sa FMP-om. Kao i današnja Zvezda, novi pravni subjekt je Sloboda sa kojom je Bosna igrala prošlog vikenda, isti je slučaj i sa Čelikom - to su OKK Sloboda i OKK Čelik".

Tri mogućnosti rješenja Bosninog problema

Šta dalje, upitali smo Konakovića. Odnosno, može li se Bosna spasiti od gašenja?

"Postoji nekoliko izlaza iz situacije u kojoj se Bosna nalazi, samo je pitanje koliko košta i koliko traje.

Problem sa Vučurovićem se može riješiti. Jutros sam imao sastanak sa Krupalijom i Bradićem. Mi smo kao vlada Kantona Sarajevo veoma spremni da učestvujemo u rješavanju tog problema i da se Vučuroviću plati ono što mu se duguje. A onda dolazi pitanje šta nakon toga? Šta je vizija razvoja Bosne? Ako je ovo prilika da se značajan broj sponzora i javnosti uključi da Bosna ozdravi i vrati se, potpuno pristajem da Kanton Sarajevo bude značajan dio tog cjelokupnog procesa. Moguće je skinuti FIBA-u s leđa i početi se baviti domaćim dugovima i domaćim presudama. Da ozbiljan menadžment u klubu pristupi prijedlogu sanacije ovog duga, a da javnost pokaže i to ne samo deklarativno na Facebook grupama, da stvarno hoće Bosnu. Da Bosna proda hiljadu godišnjih ulaznica po cijeni od 100 KM i da se tako skupi prvi inicijalni novac. Da dođe deset sponzora koji znaju šta je brend KK Bosna. Mi iz Kantona Sarajevo ćemo preuzeti na sebe finansiranje prvog tima, a sav ostali prihod neka ide na sanaciju duga. To je jedan model, ali moramo vidjeti da li smo mi kao društvo zaista za Bosnu ili nismo.

Drugi model je da se uradi ono što je uradila Sloboda. Dakle, da se evidentira da nema šanse da se dugoročno rješava dug od deset miliona KM i da se KK Bosna formalno-pravno kroz Skupštinu ugasi i da se registruje novo Udruženje građana pod imenom OKK Bosna koji ne bi bio pravni sljedbenik KK Bosna, ali bi bio sljedbenik brenda. U tom slučaju klub bi krenuo iz najnižeg ranga, a istovremeno bi se moglo zadržati Royal kao neka vizija ili dio tog sistema koji igra tu prvu ligu i da kroz dvije godine imamo Bosnu onakvu kakvu smo imali Slobodu u Skenderiji prošle sedmice.

Treća verzija je da Bosnu totalno prepustimo gašenju i da nikoga ne zanima, što je potpuna iluzija", kaže Konaković i dodaje:

"Da se zapali iskra KK Bosne potrebna je jedna mala varnica. Povratak Nenada Markovića 2004. godine je bila ta iskra koja je potpuno zapalila ovu cijelu priču i danas je sigurno dovoljno samo malo da Bosna svaku utakmicu ima minimalno 5.000 navijača".

Konakoviću su mnogi spočitavali navodnu izjavu da "Bosni ne trebaju navijači". Zamolili smo ga da nam pojasni o čemu se radi.

"Imao sam jedan interni nastup prema ljudima koji su pljuvali tadašnjeg trenera Bajramovića, čovjeka koji je jedna svijetla figura tog vremena. Živim u Sarajevu 42 godine i znam da ovdje ljudi kritikuju mnogo veće persone nego što sam ja, tako da se lako nosim s kritikama. Imam jedan dopis koji neki ljudi pokušavaju zlonamjerno izvrtati i izvoditi neke teze. Nabolje o tome da govore navijači koji su sa mnom sarađivali 4,5 godine, a o tome govori puna dvorana. Mi smo na navijačima gradili našu ekonomsku snagu jer samo u punoj dvorani ima sponzora. Laici i zlonamjerni ljudi su konstruisali tu priču i previše je takvih ljudi koji o Bosni govore. Previše je lažnih spasilaca kluba koji za vrijeme mog mandata nisu poklonili ni loptu. Previše je onih koji nisu željeli platiti ulaznicu da gledaju svoj klub već su tražili džabe da uđu i danas su oni najglasniji kritičari. Zbog takvih ljudi mi je žao što nisam ranije progovorio o Bosni".

Veza sa Beobasketom i Miškom Ražnatovićem

Možda i najveća stvar koja se Konakoviću stavlja na teret je odnos sa menadžerskom agencijom Beobasket čiji je vlasnik Miško Ražnatović.

"Najveća glupost koja se meni spočitava je dovođenje igrača. Tako neki kažu da sam ja takav mangup da mogu dovesti igrače koje ja hoću Bajramoviću, Markoviću i Zdovcu. Neka kažu sva trojica da li sam ijednog igrača doveo na svoju ruku. Ako kažu da jesam, ja opovrgavam sve što sam rekao u ovom intervjuu. To što je dobar dio tih igrača bio u agenciji Beobasket nema nikakve veze sa tim. Ražnatović menadžer Teletoviću, Musi, Kikanoviću, Hukiću... najboljim bh. igračima, a koji nisu igrali u Bosni. Miško je najjači evropski menadžer koji ima najbolje igrače koji su stalno bili nosioci igre u Bosni.

Zahvaljujući Ražnatoviću, njegovim vezama i našem konceptu, donijeli smo klubu 1.200.000 KM od transfera. Nijednu marku niko osim kluba nije dobio i toga mi je žao. Žao mi je što nisam nagradio svoje saradnike za dobar posao ili trenera koji je učestvovao u rezultatu i na taj način u transferu", kaže Konaković, koji je naveo neke primjere.

"Imali smo fiksno obeštećenje za Kenana Bajramovića 2005. godine od 40.000 eura. Keno je odmah našao klub jer je bio igračina i Miško je napravio ugovor sa ukrajinskim Azovmašom na 50.000 eura. Iako tih 10.000 eura viška nije pripadalo klubu, Miško nam ih je dao, a mi smo to stavili na račun kluba.

Ražnatović nam u prvoj sezoni pošalje spisak igrača, a Bajramović odabere Tomovića, Parežanina i Đorića. Nakon dva mjeseca se vidi da Tomović i Parežanin, koji su jeftiniji od Đorića, donose više klubu. Dovedemo Aleksića koji je bio vrhunski igrač i jedan od najboljih strijelaca u Jadranskoj ligi. Na toj poziciji dođe Marković i Miško u roku od sedam dana nađe Đoriću i Aleksiću klub, ne uzme nam ni marku za period koji bismo trebali platiti do kraja ugovora, već im samo isplatimo novce za period koji su proveli u ekipi.

Za Ćirića koji je došao iz Hemofarma se također ispostavilo da ne zadovoljava klub i Ražnatović nam pošalje dopis u kojem stoji da se odriče provizije, ali pod uslovom da taj novac investiramo u omladinski pogon kluba. Miško je čovjek koji je menadžer Spanoulisu, Pekoviću, polovini reprezentativaca Srbije, više od deset NBA igrača... mislim da on prihode od Bosne nije ni primjećivao. Njega optuživati da je on nešto na Bosni zaradio je presmiješno. To tvrde te neke lažne trenerske veličine, neki Rusmir Halilović koji je ostao dužan Skenderiji stotine hiljada maraka, a imao je medijski prostor da pljuje po treneru i Mišku Ražnatoviću.

Saša Vasiljević i Mensur Bajramović su imali 2007. godine sukob u svlačionici u Širokom Brijegu. Mensur mi kaže da Saša mora napustiti klub i umjesto da raskinemo ugovor na našu štetu i isplatimo mu čitav ugovor, u roku od sedam dana Miško ga prodaje u Menorcu i donosi nam 100.000 eura obeštećenja. Mi dovedemo za te pare NBA igrača Bremera i još uštedimo novac".

"Bilo je promašaja sa pojačanjima, ali niko ne spominje pogotke"

Konaković priznaje da je bilo promašnih procjena prilikom pojačanja koja su dolazila u klub.

"Bilo je promašaja, uz već spomenute Aleksića i Đorića tu su Kyle Hill koji nije bio dovoljno oporavljen od povrede Ahilove tetive, Quemont Greer nije dao ništa klubu, a došao je sa DePaula kao jedan od najboljih krilnih centara NCAA lige. Koliko igrača je promašio Real Madrid u fudbalu? Inter? Dinamo? Ili u košarci Zvezda ili Cibona? Bilo je promašaja, ali niko ne spominje pogotke. Lancea Williamsa smo doveli i igrao je za 12.000 dolara mjesečno, a otišao je u Banvit na ugovor od 70.000 dolara mjesečno", kaže Konaković i dodaje:

"Prigovaralo nam se da nije bilo dovoljno mladih, domaćih igrača. Iz te samo četiri godine su izašli Nihad Đedović, Edin Bavčić, Muhamed Pašalić, Emir Zimić, Božo Đurasović, braća Šehović... Dakle, imali smo veliki broj mladih igrača s obzirom na rezultatski pritisak koji je uvijek bio prisutan. Sjetite se samo stanja u drugim klubovima, osim FMP-a ko je to imao mlade igrače u Jadranskoj ligi? A ni FMP nije dugo izdržao da smo proizvodi igrače", kaže Konaković, koji za kraj razgovora dodaje:

"Meni je Bosna valjala jer za posao koji sada radim najzahvalniji sam Bosni. Danas radeći ovaj posao svaki dan o sebi pročitam neku laž. Ono što sam proživio u Bosni me za ovaj posao pripremilo do perfekcije. Da nisam prošao kroz sve te laži kroz koje sam prošao u Bosni, ja bih ovdje na ovoj poziciji poludio", kaže Konaković.