Najbolji trojkaš svih vremena Ray Allen završio karijeru: Put od čudaka do NBA prvaka, od "Isusa" do "Jude"

Ukoliko se utakmica igra u 20 sati navečer, Allen odspava od 11 do 13 sati, svoj jedini obrok je jeo u 14:30 i to uvijek piletinu sa rižom, potom tačno u 15:45 dolazi u dvoranu, a nakon istezanja se vrati u svlačionicu, gdje obrije glavu, a potom od 16:30 do 19:30 šutira iz oba ugla, sa oba "lakta", te sa vrha reketa, te se tek onda vraća u svlačionicu i onda sa ekipom izlazi na utakmicu.

Ukoliko ste primijetili vremensku dužinu šutiranja, nisam pogriješio u pisanju. Allen je prije svake utakmice tri sata konstantno šutirao i uvijek je bio bijesan kada mu ljudi kažu da je imao "Bogom dan talenat".

"To je uvreda. Bog ima pametnija posla od interesovanja za moj šut", često je govorio Allen.

A to nas dovodi na sami početak njegove karijere, ali prvenstveno života. Njegov otac Walter Sr. je bio pripadnik američkih zračnih snaga, što je značilo stalno seljenje iz grada u grad, iz države u državu, pa čak i s kontinenta na kontinent. Tako je Ray do svoje 13. godine iz rodnog Merceda u sjevernoj Kaliforniji odselio u Njemačku, pa Oklahomu. U Engleskoj je završio osnovnu školu, te se vratio u SAD, najprije u južnu Kaliforniju, da bi se njegova porodica skrasila u Dalzellu u Južnoj Karolini.

U Dalzellu je bio "autsajder". Niko se nije želio družiti sa Afroamerikancem koji priča britanski engleski. I još ima opsesivno-kompulsivni poremećaj. Smatrali su ga čudakom. Izlaz je potražio u košarci. Narandžasta lopta je bila jedini njegov prijatelj.

Da se usavrši onakav šut trebali su sati i sati u dvorani, litre i litre znoja. Ali sve je vrijedilo. Nakon što je odveo svoju školu Hillcrest do titule prvaka države, dobio je pozive nekoliko koledža, a izabrao je Connecticut. Ne zbog toga što je vjerovao da je UConn pravi izbor za njega, već što su mu svi saigrači iz ekipe govorili da tamo ne može uspjeti, da je to prevelik koledž za njega i da će sjediti na klupi.

"Propit ćeš se. Na koledžu momci samo piju i derneče. Nije to za tebe", govorili su mu. A Ray nikada u životu, do danas nije pio. To je iskoristio kao motivaciju i u najtežim trenucima.

Jim Calhoun ga mučio na koledžu

A najteže mu je bilo na samom početku. Trener Jim Calhoun je na njemu trenirao strogoću. Mučio je Allena od prvog dana, ali nije ga uspio slomiti. A i kako bi ga slomio s obzirom da je u kući navikao na vojničku disciplinu. Calhoun, ma koliko ga u SAD-u smatrali tiraninom, unaprijedio je Allenovu igru i nakon tri godine ga spremio za igru sa velikim momcima. Te 1996. godine Allen je izašao na draft i izabrala ga je Minnesota petim pickom, ali su ga odmah zamijenili za Stephona Marburyja kojeg je izabrao Milwaukee.

Prvih sedam sezona je proveo u Bucksima, ali bez većih uspjeha. U sezoni 2000/2001 je oduvkao Buckse do finala Istoka, no Iverson i Sixersi su slavili nakon sedam uzbudljivih utakmica. Sredinom sezone 2002/2003 je tradean u Seattle za Garyja Paytona, te je u dresu Sonicsa pružao najbolje partije u karijeri. Ipak, ekipa je samo u sezoni 2004/2005 ušla u playoff, ali je ispala u polufinalu Zapada od Spursa sa 4-2.

U 32. godini dobio je neočekivanu šansu za toliko željenu titulu NBA prvaka. Te 2007. godine u tradeu je došao u Boston, a odmah za njim je stigao i Kevin Garnett i sa Paulom Perceom su činili Big Three. Zbog Piercea Allen prvi put u životu nije mogao nositi broj 34 i to je vjerovatno jedini put u životu kada se izborio sa svojim opsesivno-kompulsivnim poremećajem.

Kada je dolazio u Sonicse Reggie Evans je nosio broj 34. Allen ga je odmah odveo na večeru i zamolio ga da mu prepusti broj.

"Još dok sam išao u srednju školu, moj idol je bio Charles Barkley i zbog njega sam izabrao broj 34. 34 je više od broja za mene. To je moj život", pojasnio je Allen razlog nošenja broja 34. Evans mu je izašao u susret i izabrao broj 30.

"Allen je lud"

S Pierceom se nije moglo pregovarati, te je Allen izabrao broj 20 zbog datuma svog rođenja. Pierce ga je podsjećao na dječake s kojima je odrastao u Dalzellu. The Truth je mislio da je Allen čudak.

"Jasno mi je da imamo svi svoje 'bubice'. Ali Allen je lud. Sjećam se jednog leta u avionu. Prišao mi je i rekao: 'Paule, na pogrešnom si mjestu'. Rekao sam mu: 'Čovječe, ima sto slobodnih mjesta. Pusti me na miru'. Naravno, nije me pustio na miru", prepričavao je jednu od anegdota Pierce.

No, to je bezazleno u odnosu na sukob sa Garnettom. Garnett je također čudan na svoj način. Želio je svoj mir i potpunu tišinu za koncentraciju u svlačionici prije utakmice. Allen, Rajon Rondo i Kendrick Perkins su se šalili malo glasnije nego inače, što je razljutilo Garnetta koji je krenuo da se fizički obračuna sa Allenom. Srećom, Perkins je konačno poslužio za nešto korisno u toj ekipi Bostona i rastavio ih.

Ipak, na kraju je Allen odmah u prvoj sezoni sa Celticsima došao do toliko željene titule. San mu se ostvario. Vjerovatno nije bilo čovjeka u SAD-u, ali i širom svijeta, kojem nije bilo drago što su tri velikana u svojim već veteranskim danima Allen, Garnett i Pierce došli do titule preko Lakersa (4-2). Imali su još jednu šansu u sezoni 2009/2010, no Kobe Bryant koji je otvoreno "pljuvao" po Allenu je sa svojim Lakersima bio prejak (4-3).

I kao što je svima bilo drago što je Allen došao do titule 2008. godine, ulogu vjerovatno najomraženijeg košarkaša preuzeo je 2011. godine, kada je odlučio odbiti produženje ugovora sa Bostonom i potpisati za aktuelne prvake Miami Heat predvođen LeBronom Jamesom, Dwyaneom Wadeom i Chrisom Boshom.

Trojka za titulu sa Miamijem

Od "Isusa" ("Jesus Shuttlesworth”), nadimka koji je dobio 1998. godine kada je glumio istoimenog lika u Spike Leeovom filmu "He Got Game", preko noći je postao "Juda". Izdajica.

"On i nikada nije bio član Velike trojke. Na terenu jeste, ali van njega nije. Čitava ekipa je dolazila na njegove dobrotvorne manifestacije, a kada je neko od nas njega pozvao na neki događaj, on nije želio doći. Nikad", otkrio je Pierce poslije "Izdaje".

Kevin Garnett poslije toga više nije želio progovoriti ni riječ sa Allenom. Toliko mu je zamjerio. Allena nije bilo briga.

Sa Miamijem je osvojio titulu odmah u prvoj sezoni. I to na kakav način. San Antonio je vodio sa 3-2. Na semaforu je ostalo 19 sekundi do kraja pri vodstvu Spursa 95:92. James 11 sekundi do kraja šutira trojku i promašuje. Bosh skače i hvata loptu. Allen se otvara u desnom korneru. Pas. Parker trči prema Allenu koji se diže. Svih 19.900 gledalaca koliko je te noći bilo u Amerian Airlines Areni znalo je ishod tog šuta. Izjednačenje 95:95 5,2 sekunde do kraja. Parker promašuje šut za pobjedu.

U produžetku Miami vodi 101:100. Spursi imaju devet sekundi za pobjedu. Ginobili gubi loptu, krade je Allen. Faul. Hladnokrvni Allen pogađa oba slobodna bacanja za pobjedu 103:100. Sedma utakmica je bila rutina za Miami i Allen je došao do svoje druge titule u karijeri.

Iduće godine u reprizi finala San Antonio je bio uspješniji. Allen je imao 39 godina i želio je odmoriti. Zlobnici bi rekli - čekati da vidi koja ekipa je najjača kako bi im se "utrpao" i uzeo još jednu titulu. Pričalo se o Clevelandu. Da će ga LeBron povesti sa sobom kada je odlučio "vratiti svoj talenat" u Ohio. Allen se nije odlučio na to. Navodno, čekao je poziv Warriorsa koji nije stigao, te je odmorio čitavu sezonu.

Pokušaj povratka u NBA

U 40. godini prošle sezone se mnogo govorilo o njegovom povratku u NBA. Opet su krenule priče kojoj ekipi će se priključiti, Warriorsi su ozbiljno razmišljali o njemu,čak su i neki neformalni kontakti uspostavljeni, no na kraju nije od toga bilo ništa.

Konačno, pred start ove sezone, tačnije u avgustu, Allen je razgovarao sa Celticsima i Bucksima jer je želio završiti karijeru u jednom od dva najdraža kluba. Dobio je odbijenicu i od jednih i od drugih. I tako smo došli do 1. novembra 2016. godine.

Osamnaestogodišnja karijera Raya Allena ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Uvijek će biti onih koji ga vole, ali i onih koji ga mrze. U jednom moraju svi biti složni: ovaj "čudak" je najbolji šuter svih vremena. Uživaj u penziji. Zaslužio si.