Razija Mujanović za Klix.ba: Bila bih prezahtjevan trener, čast je biti u Kući slavnih

Mujanović je već u osnovnoj školi bila ubjedljivo viša od vršnjakinja i košarka je bila predodređena za nju. Ipak, visina i talent nisu dovoljni faktori za uspjeh kakav je napravila.

"Trebalo je jako mnogo rada. Nije dovoljna samo visina, kao što nije dovoljan ni talent. Mora postojati veliki rad i želja za rezultatom. Nikada se ne smijete zadovoljiti s onim što ste ostvarili, nego težiti ka boljem. Mislim da je to način koji vodi ka vrhu", objašnjava nam.

Ozbiljniji košarkaški koraci Razije Mujanović, koja je rođena u Čeliću 15. aprila 1967. godine, počinju 1982. godine kada odlazi u Tuzlu. Tamo joj je najviše pomogao trener Mihajlo Vuković. Vrlo brzo je počela trenirati s prvim timom, a uslijedili su i pozivi u kadetsku i juniorsku reprezentaciju bivše Jugoslavije.

Najprije je u julu 1984. godine s kadetskom selekcijom nastupila na Evropskom prvenstvu da bi samo mjesec dana zaigrala i za juniorke na Evropskom prvenstvu. S njima je osvojila zlato što joj je bio veliki podstrijek za nastavak karijere.

"Počela sam trenirati u osnovnoj školi, a onda sam stigla u Tuzlu 1982. godine. Već sa 13 godina sam trebala otići u Tuzlu, ali se smatralo da je to još rano za mladu djevojčicu. Nakon odlaska, ozbiljnije sam se posvetila košarci. To sam prihvatila vrlo ozbiljno iako sam bila djevojčica. U Tuzli sam jako dobro radila pod vodstvom trenera Mihajla Vukovića, koji je bio jako zainteresiran za mene i mnogo se uključio u moj rad. Počeli su jako dobri rezultati za mlađe selekcije iako sam trenirala s prvim timom. Nakon šest mjeseci treniranja u Tuzli pozvana sam u kadetsku reprezentaciju Jugoslavije, a kasnije i u juniorsku reprezentaciju kojom sam uzela evropsku medalju što je bio podstrijek da nastavim dalje", kazala je Mujanović.

"Svakom timu sam donosila prevagu, najljepše mi je bilo u Brazilu"

Prvi veliki klupski uspjeh ostvarila je 1989. godine kada je predvodeći Jedinstvo Aida iz Tuzle osvojila naslov prvaka Evrope. Bio je to i ostao jedini ženski bh. klub s takvim rezultatom, a za Raziju Mujanović, ipak, samo prvi klub s kojim će osvajati velike medalje.

Titule prvaka Evrope osvojala je igrajući za špansku Dorna Godellu (današnja Ros Carares Valencia) 1992. godine i Pool Comense (danas ASDG Comense 1872) 1994. i 1995. godine, dok je s Pool Comenseaom 1993. i 1996 godine poražena u finalima. Dakle, od 1989. do 1996. godine nastupila je u šest od osam finala Kupa šampiona Evrope pri čemu je četiri puta osvojila titulu. Donosila je prevagu svakoj ekipi.

"Donosila sam prevagu u Jedinstvu. Bili smo kompaktni i cijela ekipa se podredila meni. Tada nismo imali nekog drugog pojedinca toliko kvalitetnog i jakog koji bi mogao preuzeti odgovornost. Tako se nastavilo i dalje u mojoj karijeri vani", prisjeća se.

Igrala je u Španiji, Italiji, Brazilu, Sjedninjenim Američkim Državama, Mađarskoj i Hrvatskoj, a najljepše joj je bilo u Brazilu.

"Najljepše mi je bilo u Brazilu, jer tamo je ženska košarka najpopularnija poslije muškog fudbala. Dakle, bila je popularnija od muške košarke. Igrala se lijepa košarka, ambijent, ljudi koji su jako prijatni, način življenja, sve to me dojmilo u Brazilu", govori Mujanović.

Kratko je igrala i u WNBA ligi za Detroit Shock 1998. godine, ali nije bila oduševljena tom ženskom verzijom NBA lige.

"Meni se WNBA nije specijalno dopala, možda i zato što je to bila tek druga sezona od njenog formiranja dok sam ja bila tamo. Taj način igre u Americi mi se nije dopao, jer se uglavnom igra za spektakl i ne igra se za rezultat, a ustvari rezultat se piše, dok niko neće zapisati da li ste napravili spektakl", opisuje Mujanović.

"Politika i sport se strašno razlikuju; u politici prvo obećavate, dok u sportu rezultati sve govore"

Od profesionalne košarke oprostila se krajem 2008. godine nakon što je, pored ranije spomenutih odličja, osvajala i titule nacionalnog prvaka i kupove po Jugoslaviji, Španiji, Italiji, Mađarskoj, Hrvatskoj i Brazilu. Trenutno nema posla, a trenerskim poslom se ne namjerava baviti, jer smatra da bi previše tražila od igračica.

"Ne bih se upuštala u trenersku karijeru, jer bih vjerovatno biše suviše stroga i prezahtjevna. Voljela bih raditi u košarci, ali u organizacijskom smislu, neki menadžerski posao...", rekla je Mujanović.

S ponosom je predstavljala i žensku reprezentaciju BiH do 2007. godine kada je odigrala posljednji reprezentativni meč. Smatra da ženska košarka u našoj zemlji nazaduje.

"Ženska košarka u Evropi se mnogo promijenila, način igre i stil igre. Igra se stalno bolja košarka. Kod nas ne da stagniramo, nego što je najtragičnije, mi idemo uvijek stepenicu niže. Kada sam završila karijeru, željela sam se vratiti u svoju zemlju i živjeti. Mislila sam da ovdje mogu uraditi nešto za košarku, ali ljudi ovdje to ne prihvataju i nisam se našla u tome", govori ona.

Kao glavni razlog loših rezultata u bh. košarci navodi nestručnost ljudi, a ne uslove, jer smatra da se uslovi trebaju zaslužiti.

"Ja mislim da je vrlo malo stručnih ljudi u košarci i to je najveći problem. Nismo ni mi imali neke uslove u Jedinstvu pa da napravimo rezultat od njih. Jednostavno se išlo stepenica po stepenicu. Kako smo pravili bolje rezultate, tako su se stvarali bolji uslovi. Izgleda da je sada obrnuto, prvi bi htjeli uslove, pa onda napraviti nešto", pojašnjava Mujanović.

Kratko se bavila i politkom, ali je brzo odustala od toga, jer se mnogo razlikuje od sporta u kojem, za razliku od politike, vrijedi samo jedno pravilo: "Djela, a ne riječi".

"Ulazila sam u politiku, ali nije to to. Politika i sport se strašno razlikuju. U politici moraš mnogo da pričaš i obećavaš, a pitanje je koliko ćeš ispuniti, dok u sportu moraš jako puno raditi i rezultatima dokazati da si stvarno radio, jer rezultati sve govore", kazala je za kraj razgovora legendarna Razija Mujanović.